Vlado Wall-E Perović

WonderWall-E. vol.2

— Autor vladowalle @ 00:47
And maybe you're gone be the one that saves me...

Sounds familiar,isn't it.Koliko ste samo puta pomislili ovo iznad.Kad shvatite da vas nema u nekoj drugoj prici,kad vise nemate slamku za spas,pa ni onu za limunadu.Kad iskocite iz sina,kad vas pregazi tramvaj,kad preskoci srce,kad osjetite da vas lift ide samo prema prizemlju.Jeste li pomislili nekad,je li vam proslo kroz glavu.To bi moglo biti to.Pa krenu misli da se roje,bez obzira da li zelite ili ne.Eto,vec su krenule.Premotavate film,kao VHS kasetu,guzva se,mulja,skripi,stenje,fali pola trake,imate crne rupe,mucite se i vi film,odjednom mutno sve...

I onda,odjednom govorite o emocijama,necije oci svijetle kao zvijezde na vedrom nebu.Ljubav kao spas,sapce vam luda glava.Je li vam se desilo da pomislite da je sve to realno?Spasilac.Iluzija ne dolazi u obzir,vi osjecate da se krckate.Ima nesto u tom pogledu koji ste uhvatili,negdje,bila je i neka rijec,negdjema da,ne grijesite,nema tajni za vas.Ne mozete da govorite o tome naglas.Ali vibrirate.Utjeha.Koja dolazi bez rijeci.Maestral.Talas.Sad sve ima smisao.Voda.Gola.Tako se kaze kada se probudite.Jorgan je u dnu kreveta.Cebe se odavno druzi sa tepihom.Majica.Zar je bilo majice?

E onda se probudite.Ni bogat,a ni slavan.I nemate pojma sta vam se desilo.Koga ste to vidjeli?Da li je komsinica preko puta,mala crna iz prodavnice?Kasirka nije sigurno,cekaj,da nije ona sto me prije cetiri ponedjeljka gledala cudno kada sam se vracao sa fudbala.Mora da je ona.Pa da,ona je.Jeste da je bilo minus 5 i da sam bio u sortsu i sa sve stucnama,ali,pa gledala me sigurno.Cekaj.Ma ne,nije.Uf.

Odrastanje.Teska muka.Bez obzira na sve,neke stvari se ne mijenjaju.Kad je frka,hvatas se za sve i svasta.Bez obzira na samopouzdanje,stav,ponos.I uvijek kad ispadnes iz neke price,opet isto.Bez obzira koliko se trudis da izbacis strahove,crne tonove,uhvati te.Ne zelis da priznas da si zavistan od nekoga,necega,zelis da das sebi na vaznosti.Da te ne ubije vrijeme.Protok.Cinjenice.Posljedice.Bojis se greske.Ogledala.Ne mozes sebe da pogledas.Da se izvinis.Sebi.I sve cega se sjecas je samo sjecanje.Na pricu.O novom hvatanju za slamku.

Vodopad.Sve se svodi na isto.Uvijek dodjes do vodopada.I zagrcnes se.Davis se.Udavis.Ides dalje.

Znate sta je lijepo.One oci od prije neku noc.Pogled.To je stvarno.To ne mozete da izgubite.Vazno je da pruzite sebi sansu da uzivate u igri tih obrva.Onda se mozda i sve zaplete.Obrve pogotovo.Ako ne dobijete sansu,nema veze.Bitno je da ste bili otvoreni za saradnju.Pogleda.

It doesn't matter what I say,ali lijepo je uhvatiti udicu.Pa trzati.Dok vas neko ne skine i spasi.Mora.Bare.I ubaci u svoj bazen.Razbistri vasu vodu.

Use somebody.Or be used.Just roam around.Be yourself no matter what I say.

E sada.Under the Influence.Napokon ste sretni.Kompetentni.Hvala.

Pogled.Samo jedan.Obrve.Par.Cak i u mraku.Uz svijecu.Cak i previse je.Za srecu.

8.mart 2010.

— Autor vladowalle @ 23:58

http://vladowalle.blog.rs/blog/vladowalle/generalna/2010/10/20/8.mart

 

Da,ovaj link iznad prve recenice koju pisem me je natjerao da napravim review.Godinu dana kasnije.Sve ono sto sam napisao gore jos uvijek stoji.Bezobrazno ne mijenjam misljenje bez obzira na godine koje prolaze.Lijepo je to,makar imam za nesto da se uhvatim,pa makar i to bilo pogresno.Misljenje.Ali je makar moje.

Znam da sam i tog 8.marta 2009.godine bio na istom mjestu.Prakticno,sve je isto.Nemam pojma zasto ovo i pisem.Osim sto je mozda dva dana kasnije Liverpool smjestio Realu 4 laka komada.Get Real.Get Four.Nocas je izgubio od Wigana.Get Wigan.Get None.

Tog 8.marta bio sam raspolozen da pisem o snovima gubitnika,da uporedim sebe sa normalnim i da se osjetim dobro kao poseban.Tada sam se hvatao na udicu ljubavi.Trokraku.Neizbjeznu.Those were the times.Danas volim.Tada sam gubio glavu lakse nego ikada.Danas sam izgubljen.It's a kind a good.Vjerovatno je to jedina stvar koja me osim onog misljenja drzi u zivotu.Sve okolo je kolotecina.Dosadna paranoja realnosti.Presipanje forme u razlicite kalupe dok ne dobijes jednu amebicnu konstrukciju koja najvise lici na baru koja se uvijek pojavi u vasoj ulici.Nekad je veca.Nekad manja,ali nikako da nestane.

Tog 8.marta sam znao manje nego danas.Veceras.Nocas.Vrijeme je ucinilo da ucim iz emocija.Sopstvenih.Nekako je to dobro i lose.Boli,ali je slatko.Kao onaj cudan osjecaj kad vas neko masira.Boli.Ali,prija.Vrijeme se postaralo da upoznam sebe bolje.Vrijeme je ucinilo da steknem samopouzdanje.Ne da bih se busao u grudi kako sam ja...Ne,ne tako.Nego jednostavno da shvatim ko je blizu,a ko daleko.Sta zelim,sta necu.Ko je moj,ko nije.Da steknem jos ostrine,da prepoznam kvalitet.Da ostavim srce tamo gdje mogu.Pa,nema veze.Srca imam.Ne brinite.Da upoznam makar tri zene koje su me kupile za vjek i vjekova.Onako,slatko,svaka na svoj nacin.Ljupko,suptilno,izrazom,sustinom,odrazom u ogledalu,dok govore i kad ne govore,kad imaju sta da kazu i kad ne kazu.Meni.Na razlicite nacine.Sad,odmah ili u medjuvremenu.Postepeno.U fazama.U krizama.U dobru.Zlu.Ponosan sam na sebe sto sam kupljen.Besplatno me voljeti.Ukrao sam ovo.Ali je istina.

U medjuvremenu sam dao sve od sebe.Uf,kad bolje razmislim.Mozda i nijesam,ali ja sam tvrdoglav.Mozda ne postujem sebe previse,ali trudim se da postujem drage ljude.I onda to ponekad izgleda lijeno,nezainteresovano,dok sa druge strane lava kulja sa unutrasnje strane.Iskace my beating heart.Ne,ne glumim,nije to moj fah.Zivim.Na moj nacin.Mozda sam zbog toga i izgubio mnoge bitke.Vjerovatno sam i pogrijesio previse puta.Ali,to sto sam mislio sam rekao ili uradio my way.Ne stedeci sebe,ne stedim ni druge.Nije mi zao.Ne kajem se.Pamtim.Sve su to impresivne bitke vodjene zbog opsteg dobra u kojima sam ja trazio sebe.I izgubio ponekog.Mozda izgubio i nas.Ali,nijesam davio,stavljao omce oko vrata,palacao jezikom i rusio mostove.Zatvarao vrata.

With my arms open,godina dana kasnije.Zasluzeno ili nezasluzeno in a Jesus Christ pose.Za jednog agnostika i vise nego dovoljno.Cekam da mi se desi.S.Jer za ovih godinu dana sam dobio potvrdu da moje srce kuca nesto brze nego ostala,cast izuzecima.I isto tako,dijagnozirao sam da konstantno emotivno udaranje glavom u zid nije usud nego realno stanje stvari.Savrseno razdvajam svjetlost od tame.Nemam sivu zonu.Zato sam tu gdje jesam,trazim,zelim,hocu izgleda previse svjetlosti.Volim kad oslijepim,a to mi se i desilo u ovih godinu dana.Ponosan sam na slijepilo.Moje je.Kao i na tu svjetlost.Cast mi je i zadovoljstvo biti slijepac nowdays.

Sad.Godinu dana kasnije.Pristajem i dalje na slijepilo.Ali,za promjenu cu odustati od lavirinta,od trazenja kraja tunela.Zelim da se zaslijepim.Ali,ne trazeci blago.Jer,dugo sam bio pirat i otkrio sam to sto sam imao,to sto sam zelio.Zelim da suspendujem potragu.Ali,sebicno zelim i da mi se desi Sunce.Rising.Or falling.Who cares?Bitno mi je da pokrijem rukom oci kad stane ispred mene.Da li cu skloniti jedan prst,tri,ruku,nebitno je.

I want to be a little black spot on a sun.Today.Everyday.All the way
Zato,Sunce.Izadji.Tu sam ja.Bez obzira koliko blizu,daleko.
Priznajem.Vjerujem.Obecavam.Necu biti oblak.
Wall-E state of mind.From Dawn 'till Dusk.

 

 


Powered by blog.rs