Super Dario
Počeću kao da sam previše slušao Nove fosile, ali stvarno, bilo je ljeto. Svoj prvi duži odmor u 10-godišnjoj radnoj karijeri, morao sam da skratim za vikend, da napustim djeda, babu, familiju i prijatelje i da se sa Sv. Stasija preselim u Bar. Šorc i majica, zamijenjeni su farmericama i košuljom, ned ide se u program uživo baš tako opušteno.
Tog ljeta 2010. u Baru je Crna Gora organizovala Evropsko prvenstvo u košarci za kadete. Mjesec dana ranije upoznao sam naše momke, čak i smišljao i neki prigodni promo materijal, a još jednom su me Nikola Ivanović i drugovi ubijedili da je sa djecom, neka mi ne zamjere, najlakše i najbolje raditi. Odlazak na odmor učinio je svoje, interneta bez, sa informacijama koje sam prikupio iz dnevne štampe otišao sam u avanturu.
Zašto avantura? Pa, lako je zaključiti da bez obzira koliko voljeli neki sport i gledali ga godinama, sjedjeti ispred tv ekrana i komentarisati dešavanja iz tv ekrana nije isto. Košarku sa volio kao klinac, jedan magični osmjeh i dodavanje sa gledanjem na drugu stranu Medžika Džonsona bili su dovoljni za ljubav na prvi pogled. Sportsku ljubav. Sad mi se pružila prilika da ostvarim snove, da po prvi put komentarišem i košarkašku utakmicu.
Po programskoj šemi, nakon satne emisije iz dvorane Topolica u Baru, trebalo se pripremiti za dva polufinala. Pomoći nije bilo previše, osim dobre volje čovjeka koji je bio zadužen za grafičku obradu podataka, koji je izustio srećno kad sam mu rekao da za sve postoji prvi put. Imao sam ludu sreću da prvo prenosim meč Hrvatska – Španija, jer se sve vrtjelo oko jednog klinca, Darija Šarića.
Tih dana čuvena Taukeramika, navodno je nudila Dariju 10-godišnji ugovor vrijedan tri miliona dolara, što je bila i više nego bezobrazna cifra za dečka od 16 godina. Dario je briljirao u grupnoj fazi, ali u početku tog susreta, kao da se krio od lopte. I naravno, komentator, svjestan da prije ili poslije mora dati mišljenje o nekome ili nečemu, upadne u tri sekunde u reketu. I promaši. ''Možda su ga i precijenili'', izletjelo mi je kroz usnu duplju.
Ušli smo dlanom o dlan u poslednji period igre, kada sam euforično, impresioniran Darijovom mekom rukom, robokapovskim pregledom, elegancijom Rudolfa Nurejeva iz najboljih dana, počeo da izvlačim iz sive moždane mase metafore i da se predam riječima: ''Faliće mi epiteta za gospodina, profesora, magistra, doktora košarke Šarića''.
Hrvatska je pobijedila tijesno Špance, dan kasnije razmontirala Litvaniju, a Dario je u finalu imao lagani tripl dabl, 30 poena, 11 skokova, 11 asistencija. Ja sam postao zvijezda košarkaških portala u komšiluku, koliko zbog promašaja u prvoj četvrtini, toliko zbog poentiranja u poslednjoj. Dario se smijao se obradovao kao malo dijete igrački kad je primio trofej za MVP-a šampionata, a ja sam se kezio kao dobitnik sedmice, jer sam prisustvovao rađanju košarkaškog monstruma.
Četiri godine kasnije, nekoliko dana prije početka fajnal fora ABA lige, pronašao sam pomenute tekstove, ponosno ih pokazao gospođi, podijelio sa prijateljima na društvenim mrežama, kao da sam imao lud osjećaj da će mali veliki Dario zakomplikovati život srpskoj školi košarke. Ta suluda kombinacija, Novickog, Kirilenka, Šrempfa, desnorukog Kukoča, po potrebi Divca i Stojakovića, jednostavno ne ostavlja ravnodušnim.
Dario je odradio svoje, a Cibona je kao nekad Primorac u vaterpolu, prslijeh gaća i džepova pomela rivale sa parketa, bez kune i eura, dokazujući još jednom da se nekad i ne igra za lovu, nego za slavu, dokazivanje i na samom početku ili kraju za poštovanje. Dario je opet izabran za najboljeg, a četiri godine kasnije, isti osmjeh, ista količina emocija, probijala je kroz tv ekran. Dečko voli da igra košarku, voli da se igra, da uči i napreduje.
Danas je Dario baš super, iako je znao da leti i ispod košarkaškog radara. Procijenjivali su ga mnogi, svojatali ga ovi i oni, mijenjao je klubove kao čarape, a talentom su mu se bavili svi, od teta na šalteru do stručnjaka sa evroligaškim pedigreom. I onima što su u njega vjerovali i onima što i dalje pominju dobru sreću, Dario je poslao pozdrave i čestitke iz Beograda i razglednicu za predstojeći NBA draft. Dobrodošao u klub najvećih, majstore.
