Slavim ove dane.Iako nijesi tu.
Volim da iskucam misli preko mobilnog.
Ovaj moj cudni Samsung se raspada,baterija mu traje malo duze od prosjecnog seksualnog praznjenja u Novogodisnjoj noci,ali ja ga volim.Moj je.Volim da se vezem.Za stvari.Ljude.Po meni dobre ideje.Komade odjece.Iako su van mode,iako su na ivici da postanu antikviteti.Volim.Sta da radim?Kad volim.
Ne odricem se bilo cega lako.Pogotovo ne sopstvenih emocija.Pogotovo ne onoga sto me pokrenulo.Onoga sto me ucinilo boljim.Neko bi mozda ukopao emotivne neuspjehe.Uronio glavu u pijesak kao noj.Nijesam od tih.Zasto zaboraviti dane u kojima je sve izgledalo lako?Zasto se ne sjetiti plime dobrih vibracija bez obzira na posljedice...Pa nijesmo vise djeca,svaki emotivni poraz je pobjeda,kad pronadjes snagu da izvuces novu emociju vec si ucinio dobro dijelo,za sebe,za sve...Win win situacija...
Znam,mislite da je glupo ovo sto pisem i da je nemoguce preci preko patnje,neprospavanih noci,masnih naslaga koje se tope dok prsti na tastaturi traze magicnu kombinaciju za poruku koja ce je ostaviti bez teksta...gomile pitanja zasto nesto nije kliknulo,trazenja najsmislenijih odgovora,objasnjenja...Sve je to samo potrosni alibi,zadovoljavanje forme bez uplitanja sustine,bez presjeka,igranje sa oblicima...Samo neuko postavljeni zid placa za sopstvenim obrisima,razlivena boja na platnu koja se predstavlja za remek dijelo,turbo folk paranoja u kojoj samo jedan gubi,dok drugi ne zna sta ispusta...
And they lived happily ever after je sjajan slogan.Zivot pise bajke,romane,ali i autobiografije.U mojoj nece biti gorcine prema mojim emocijama.Znam da sam volio,znam da volim,znam da cu voljeti.Znam isto tako da ce to biti i nekada nevjesto,surovo,glupavo,blesavo,uglavnom nedovoljno za tu neku,u datom trenutku pravu,ali sve moji punti kad se zbroje,sve ce doci na...moje...Mozete da se trudite drage dame,da unistite moj sadrzaj Vasom formom,ali sustinu Vam rado dajem.Bez obzira na to jesam li shvacen ili ne,pravi ili pogresni znak pored puta,da li cu opet platiti kad Vam pruzim ruku,a uvalim srce,bez obzira na sve...ja ne odustajem od sebe...
I sve cu prezivit'...
Pa jesam,zar ne...
Jos uvijek slavim one dane...
Bez obzira sto vise nijesi tu...
Ovaj moj cudni Samsung se raspada,baterija mu traje malo duze od prosjecnog seksualnog praznjenja u Novogodisnjoj noci,ali ja ga volim.Moj je.Volim da se vezem.Za stvari.Ljude.Po meni dobre ideje.Komade odjece.Iako su van mode,iako su na ivici da postanu antikviteti.Volim.Sta da radim?Kad volim.
Ne odricem se bilo cega lako.Pogotovo ne sopstvenih emocija.Pogotovo ne onoga sto me pokrenulo.Onoga sto me ucinilo boljim.Neko bi mozda ukopao emotivne neuspjehe.Uronio glavu u pijesak kao noj.Nijesam od tih.Zasto zaboraviti dane u kojima je sve izgledalo lako?Zasto se ne sjetiti plime dobrih vibracija bez obzira na posljedice...Pa nijesmo vise djeca,svaki emotivni poraz je pobjeda,kad pronadjes snagu da izvuces novu emociju vec si ucinio dobro dijelo,za sebe,za sve...Win win situacija...
Znam,mislite da je glupo ovo sto pisem i da je nemoguce preci preko patnje,neprospavanih noci,masnih naslaga koje se tope dok prsti na tastaturi traze magicnu kombinaciju za poruku koja ce je ostaviti bez teksta...gomile pitanja zasto nesto nije kliknulo,trazenja najsmislenijih odgovora,objasnjenja...Sve je to samo potrosni alibi,zadovoljavanje forme bez uplitanja sustine,bez presjeka,igranje sa oblicima...Samo neuko postavljeni zid placa za sopstvenim obrisima,razlivena boja na platnu koja se predstavlja za remek dijelo,turbo folk paranoja u kojoj samo jedan gubi,dok drugi ne zna sta ispusta...
And they lived happily ever after je sjajan slogan.Zivot pise bajke,romane,ali i autobiografije.U mojoj nece biti gorcine prema mojim emocijama.Znam da sam volio,znam da volim,znam da cu voljeti.Znam isto tako da ce to biti i nekada nevjesto,surovo,glupavo,blesavo,uglavnom nedovoljno za tu neku,u datom trenutku pravu,ali sve moji punti kad se zbroje,sve ce doci na...moje...Mozete da se trudite drage dame,da unistite moj sadrzaj Vasom formom,ali sustinu Vam rado dajem.Bez obzira na to jesam li shvacen ili ne,pravi ili pogresni znak pored puta,da li cu opet platiti kad Vam pruzim ruku,a uvalim srce,bez obzira na sve...ja ne odustajem od sebe...
I sve cu prezivit'...
Pa jesam,zar ne...
Jos uvijek slavim one dane...
Bez obzira sto vise nijesi tu...
3 Komentari |
0 Trekbekovi
