Više od kluba
Ne otpisujte Barselonu. Nikada. Klub koji ima sistem, jednu od najbolje osmišljenih omladinskih škola, klub koji je magnet za milionske ugovore sa brojnim sponzorima, klub koji nije želio da mijenja trenera usred sezone zbog njegove bolesti, niti se odrekao igrača koji se borio sa sličnim problemima. Klub koji ima srce i dušu.
Mislim da je svakom ljubitelju fudbala, čak i onom koji sa nešto manje pažnje prati ovaj sport, da ne kažem laiku, jasno da je tim iz Katalonije prošao kroz više psihofizičkih turbulencija nego bubuljičavi tinejdžer koji je tokom kontrolnog zadatka iz matematike razmišljao kako je razapet između dvije simpatije iz odjeljenja. Barselona je u najgorem trenutku ostala bez Gvardiole, harizmatičnog vođe, lidera, predvodnika, a zbog reprezentativnih obaveza, praktično kompletan prvi tim sastavio je dvije takmičarske sezone. Kada su se vratili sa odmora, odigrali su na svježinu, jako, bolno za rivale, što govori razlika u odnosu na ostatak Primere i lak ulazak u nokaut fazu Lige Šampiona.
Problemi su krenuli da okupiraju i misli i tijela fudbalera koji su u ovoj igri osvojili sve vrhove, oteli sve moguće trofeje, na klupskom i reprezentativnom nivou. Limiti ljudskog organizma su bez suplemenata sasvim jasni, a to što se desilo na bavarskom prvomajskom roštiljanju na Kamp Nouu upravo je samo sprega umora i opterećenih misli. Nema Barselona problem sa defanzivcima, nego sa sistemom igre, koji kreće od visokog presinga, a ako se ne odigra kako treba ostavlja otvoreno bojno polje za rastrčane i uvijek spremne na sve napadače rivala.
Revitalizacija ovog projekta neće biti bolna. Neće biti kataklizme. Ne može se reći ni da će biti jednostavna, ali u Barseloni su pokazali da znaju kako se može doći do vrha, bili su tamo dugo, a znaju kako i da se vrate. Jer od bombe Kumana, do gola Etoa, napravili su La Masiju, poklonili svijetu fudbala mnogo mašte i talenta, a mnoge fudbalske poluproizvode prodali za silan novac. Sjetimo se Gonzala Dos Santosa i Jeffrena Suareza. Za njih dvojicu Barsa je dobila 15 miliona eura. Još toliko će zaraditi zbog Davida Vilje, a svoje mjesto u timu čekaju jasno Tello, Cuenca, Delofeu. Novca će biti, a izbor igrača na tržištu koji jedva čekaju da zaigraju za Barselonu je više nego širok. La Masija je već sada spremna za odlazak trojice 16-godišnjaka u Premijer Ligu, a zamislite koliko dobrih je ostalo.
Barselona je šest puta uzastopno došla makar do polufinala Lige Šampiona, što opet donosi mnogo novca. Od Uefe, tv prava, prodaje dresova, bogatih ponuda za pripreme u azijskim zemljama ili Americi, a taj novac poslužiće za obnavljanje i osvježavanje igračkog kadra, očuvanje postojećeg, a vjerujem da ovaj ipak nije tako loš. Fudbaleri Barselone imaće konačno slobodno ljeto, imaće vremena da se pripreme za pripreme, a o ovom konceptu mogu da vam svjedoče samo oni koji su igrali fudbal na vrhunskom nivou.
Ne brinite za Barsu, bez obzira što sam ja ubijeđen da je demonstracija fudbalske sile Bavaraca ustvari samo demonstracija lošeg trenutka velikog koncepta koji se srozao uslijed brojnih faktora. Isto tako bi se u ovom trenutku izigrao i Šahtjor ili Mančester Junajted. Ne brinite za zlatne lopte Mesija, on ima samo 25 godina. Isto tako ne bacajte se u sevdah razmišljajući da li je taj isti Mesi više od kluba, jer i bez njega Katalonci i u Primeri i u Ligi Šampiona imaju samo pobjede. Jer je Barselona i dalje više od kluba. Stil života.
