Vlado Wall-E Perović

Zid je najbolji trener za svakog mladog tenisera ili rekreativca početnika. Iako na samom startu mislite da je protiv zida lako igrati, poslije određenog vremena vaša spoznaja o nesavladivosti zida postaje veća i šira. Zid ima taj čudan osjećaj da vrati svaku vašu lopticu, da prodre u najdublju poru vaše pobjedničke strategije i da se odbrani od svakog vašeg lukavog i odlično pripremljenog napada. Sa zidom morate izgraditi prijateljski odnos i koristiti ga kao zen učitelja, jer protiv zida se jednostavno ne može.

          Kada dođete u situaciju da igrate ravnopravno sa zidom, kada razmjenite makar desetak udaraca, onda ste spremni za naredni nivo. Ali, samo ako ste naučili dovoljno i usvojili osnovne karakteristike zida. Morate biti postojani, sa što manje vidljivih rupa u igri, morate biti čvrsti, bez emocija na terenu, ne dozvoljavajući rivalu da osjeti vašu lošu tačku. Vaš zid izgrađujete polako, stabilno, bez fušeranja, jer će samo jedna pogrešna cigla urušiti svaku savršenu sliku o vama. Zid nema prijatelja, drugara, poznanika, nema vremena za narodnjake i splavove, zid nema ni porodicu, samo bliske rođake koji su negdje daleko. Da bi bili zid broj jedan, Kineski ili makar Berlinski, morate biti dovoljno jedinstveni, ali i dovoljno usamljeni.

          Tenis je jedan od najsavršenijih sportova, jer se pravila ove igre lako čitaju i prepoznaju, teško je imati više tumačenja. Sami ste, igrate protiv rivala koji u datom trenutku želi da vas savlada, a između vas je nekoliko sudija i čuvena tehnologija zvana ''hawk eye'' koja ne dopušta previše grešaka. Tenis je jasan i transparentan, određenog dana u određenom trenutku, poslije određenog vremena, samo rezultat dokazuje i pokazuje da li ste bili bolji od rivala. Na kraju godine, pogledate ATP ili WTA listu i shvatite ko su najbolji. Bez subjektivnog osjećaja, bez šmeka, bez detaljne analize. Tokom godina, da bi bili na vrhu morate pobjeđivati svakodnevno. Ili ćete biti zaboravljeni.

          Poslednji Vimbldon još jednom naglašava koliko morate biti veliki da bi se našli među najboljima. Koliko morate da budete fokusirani i posvećeni, svakom treningu, rivalu i koliko sebi ne smijete dozvoliti potcijenjivanje istog. Veliki, najveći, poput Federera i Nadala, Šarapove, smatrali su da će samo njihovo prisustvo psihički polomiti Darcisa, Stakhovskog i Larše de Brito. Pretpostavili su da će upravo oni napraviti veliku grešku, početi da se svađaju sami sa sobom i samo tako, olako, preokrenuti rezultat. Zato, kako je rekao i Federer nakon poraza, slijedi povratak korijenima, bez panike, povratak zidu. Sve polomljeno mora da se očisti i vrati na svoje mjesto. Svaka cigla. Na putu do savršenog zida.