Vlado Wall-E Perović

Da li Geret Bejl vrijedi 100 miliona eura, funti, dolara, konvertibilnih maraka, jedno je od jako bitnih pitanja i u Crnoj Gori, bez obzira na dnevno – političke zavrzlame i vaterpolo groznicu. Kad pogledate dešavanja na transfer pijaci ovog ljeta, dovoljno je argumenata za obje strane odgovora, ali vjerovatno ćemo u nastavku više puta potvrdno klimnuti glavu i razumjeti želje čelnika Reala i insistiranje da se Velšanin preseli u Madrid.

Momak iz Kardifa, dijete školskog domara, lagano je došao do najveće fudbalske pozornice. Već sa 9 godina primjetili su ga skauti Sautemptona, a briljirao je i u ragbiju, hokeju i pogotovo atletici, jer je sa 14 godina trčao sto metara za 11 sekundi i četiri desetinke. Koliko je bio fudbalski dominantan dovoljno govori podatak da su se zbog njega mijenjala pravila jer je mogao da igra isključivo iz ‘’prve lopte’’, jednim dodirom, lokalne mečeve da se ostala dijeca ne bio osjećala poniženom i posramljenom, a to mu je očigledno jako pomoglo u nastavku karijere. Kada je imao 16 godina i 275 dana, debitovao je za Sautempton, dok je samo godinu dana kasnije Totenhem za njega izvadio 7 miliona funti, novac koji je ‘’Svecima’’ omogućio da ne bankrotiraju. Prepoznatljiv po lijevoj nozi, pogotovo kod izvođenja prekida, kada loptu uz skoro teniski top spin šalje u mreže rivala, pogodio je srca svih ljubitelja fudbala. Za pet godina prešao je put od pozicije lijevog beka, preko lijevog krila, do napadača. Sada je među pet najboljih igrača svijeta. Ono najbitnije, ostavili smo za kraj, igra u klubu koji nije u kvalifikacijama za Ligu Šampiona, u klubu koji ima predsjednika spremnog da proda bilo kojeg igrača. Za dobru cijenu. Sjetimo se Modrića.

Geret Bejl po medijima, vrijedi, 85 miliona eura, plus Koentrao i Di Marija, vrijedi 100 miliona eura i Di Marija i sada 100 miliona eura i Alvaro Morata. Znam, kada pomene neko 100 miliona, mislite prije svega o budžetu države za godinu ili par, o nekom zaostalom trencizionom dugu ili o blaženom osjećaju sreće koji bi izazvao taj novac u vašem džepu. Real traži pandan Kristijanu Ronaldu, nekoga ko bi mogao marketinški i fudbalski da parira Nejmaru i Mesiju. Kada vidite takav proizvod na tržištu, nema nazad, to su dokazali i ranije, Figo, Zidan, taj isti Kristijano morali su da dođu u Madrid. Situacija na fudbalskoj pijaci je takva, ako izvjesni Fernandinjo sa 28 godina vrijedi 35 miliona, Isko takođe, Iljaramendi nešto manje, ako je Kavani plaćen 65 miliona, onda Realova licitacija ima smisla. Madriđani su uvijek znali da naplate komercijalna prava na lik i dijelo fudbalera, tako da za njih Bejl predstavlja i konstantan izvor prihoda. Uostalom, nalazi se na britanskoj naslovnici za igricu FIFA 14 zajedno sa Mesijem. Zamislite samo koliko bi porasla popularnost Reala u Britaniji, pogotovo Velsu. Koliko je to samo prodatih dresova?

Jedno je jasno, fudbaleri više nijesu samo ljudi koji trče i udaraju loptu, već predstavljaju modne, tabloidne, marketinške ikone. Oko njih se sve vrti. Zahvaljujući internetu i neprovjerenim informacijama iz provjerenih izvora svakog dana saznamo ponešto novo iz njihovog privatnog ili poslovnog života. Prije trideset godina, znali smo da je Maradona car, Pele mag, a Krojf fudbalska suština i to je to. Danas, znamo i za Runijevog tatu kockara, Nejmarovog tatu suvlasnika sopstvenog sina i Ibrahimovićevu ženu stariju. Okruglo, pa na ćoše, naglavačke, iz ovog ili onog ugla, sa tijelom atletičara srednjeprugaša, ubrzanjem japanskog motora i topom a la Roberto Karlos u lijevoj nozi, Bejl vrijedi svaku paru.