Iz Tita u Tatu, 25. jul 2013
Prelazak iz Tita u ‘’Tatu’’ nije nepoznat narodima i narodnostima sa ovih prostora. Josip Broz Tito bio je ‘’Tata’’ za sve nas četrdesetak godina, a uslovi pod kojima je držao na okupu i ove i one biće misteriozni i nerazjašnjeni i u godinama koje dolaze. Ono što bivšu Jugoslaviju i današnju Barselonu povezuje, jeste sigurno posebnost, karakterstičan stil, sistem koji je pod udarom tema sa varijacijama i održivost bez obzira na probleme unutar i van.
Tito Vilanova morao je konačno da abdicira, opterećen borbom za sopstveni život, a čelnici Barselone umjesto njega locirali su Herarda Tatu Martina kao spasioca dinastije vrijednosti koje je ovaj klub uspostavio u prethodnoj deceniji. Argentinska veza je jasna i transparentna, Lionel Mesi osjetio je fudbal prvi put u Njuelsu, klubu koji je pečatiran i igrački i trenerski od strane Martina. On je proglašen za najboljeg fudbalera tog kluba svih vremena, a donio je i trofej ''Starim Momcima'' osvajanjem Tornea Final u prethodnoj sezoni.
U narednim danima vjerovatno će tema broj 1 biti uticaj Mesija na angažman Martina, pogotovo prije nego Barsa odigra bilo koju zvaničnu utakmicu. Najbolji fudbaler svijeta oštro će demantovati povezanost, što ne mora da bude neistinito. Jer povezanost Martina sa ljudima koji su vodili Barselonu u prethodnim godinama je mnogo veća i značajnija od relacije sa Mesijem. Godinama je Martino bio igrač kod Marsela Bijelse, jednog od najvećih trenerskih umova danas, koji zbog svoje tvrdoglavosti i posebnosti, nikada nije dobio priliku da vodi neki klub gigantskih razmjera. Taj isti Bijelsa, mnogo je uticao na voljni momenat Pepa Gvardiole, koji je studiozno pratio njegov rad, prije nego se uključio u trenerske vode. I na samom kraju, odnosno početku, treba istaći da je Johan Krojf, jedan od najžešćih sljedbenika ideje o totalnom fudbalu, kod Bijelse pokrenuo mnoge ideje o visokom presingu i igračima koji su morali biti obučeni da igraju sve pozicije, od desnog beka do lijevog krila.
Kada to sve uzmete u obzir, bezo obzira što je ovaj tekst pisan u stanju uma opterećenog trovanjem i pod temeperaturom, transformacija iz Tita u Tatu možda i neće biti tako bolan proces za Barselonu. Ono što je sasvim sigurno, Katalonci će uz Martina naučiti kako se igra savršeni kontranapad, jer ako su mogli Skoko i Maksi Rodrigez da se nadavaju golova upravo iz tog elementa fudbalske igre, zamislite kako će letjeti Mesi i društvo. Uz lakše noge nego prošle sezone, agresivniji presing, trenera na klupi, Barselona ima sve preduslove da sanira okrnjenu fasadu, zalije cvijeće po dvorištu i svijetu ponudi neke nove nijanse fudbalskih boja. Samo ako ih Sandro Rosel transfer politikom ne vrati koji korak unazad.