Vlado Wall-E Perović

Stevan Jovetić potpisao je višegodišnji ugovor sa Mančester Sitijem koji mu garantuje zaradu od 140 000 funti nedjeljno. Ili 20 000 funti dnevno. Mi ne bi bili mi, da nijesmo virnuli u Stevanov novčanik i počeli da vršimo opservacije na temu, šta bi radili sa tim novcem, makar onim dijelom koji se odnosi na dan Jovetinog radnog angažmana. Neki su počeli i KAP da spašavaju, drugi su se dali u humanitarni rad, treći u renoviranje stana i voznog parka. Ne vjerujem da nas je bilo mnogo spremnih da se zapitamo čega se sve Stevan odrekao da bi danas bio među najboljima i najplaćenijima.

Dečko je sa 14 godina napustio familiju i postao profesionalac, jer bez obzira što mi to zovemo fudbalskom školom, kada si daleko od porodice i kada primaš stipendiju za ono što radiš, već si osjetio surovost profesije koju si odabrao. Nevoljno ću da priznam da sumnjam da bi Stevan napravio to što jeste, da se nije na vrijeme osamostalio, otišao iz Crne Gore, aktivirajući sve senzore opstanka u organizmu, misleći samo o jednom, kako uspjeti u igranju sa loptom. Među fudbalskim vukovima, ali i ''tatinim i maminim'' igračima i ''igračima'', trebalo je pokazati posebnost i dominirati, jer jedino u tom slučaju dobija se karta za sledeći nivo. Njegove četiri godine u Beogradu, do momenta kada je dobio i kapitensku traku, potvrdile su da malo ko u ovom sportu postaje zvijezda preko noći i slučajno. Sa kabanicom preko glave i pod provalom oblaka koristio je Stevan svaku priliku i da se druži sa Podgoricom, ali i da ostane u ritmu, da se na nekoj novoj prozivci ne pojavi sa gramom viška. Iako mu danas spočitavaju Lamborghini oni bez sprinta u životu, Stevan je gulio đonove dok nije napravio transformaciju iz crno-bijelog u ljubičasti dres.

Prelaskom u Firencu, Stevan je učvrstio status obožavane osobe u crnogorskoj javnosti, sada uspješan u inostranstvu, postao je idol mnogima. Skroman, povučen, odmjeren, uspješan, situiran, sa znanjem stranog jezika, postao je idealan zet za svaku kuću. Pokidani ukršteni ligamenti koljena posledica su zamora materijala, a štake sinonim za početak kraja jedne divne karijere. Mislite li da je lako gledati kako ostali trče, dok vama stižu sms poruke o najljepšim željama za brz oporavak, dok vas tješe, treneri, menadžeri, novinari, poznati i oni sa margina, drugovi iz osnovne škole, a vi u ruci držite džojstik, jer je to jedini način da igrate fudbal?

Vratio se Stevan i nakon toga, istrpio medijsku halabuku oko odlaska u Juventus i izabrao projekat koji je davno prešao cifru od milijardu funti ulaganja. Sa iskorak na englesko govorno područje donijeće mu nove obožavaoce, novu mogućnost da se prikaže na fudbalskoj mapi, a Crnoj Gori, kao turističkoj desitinaciji, još jednu razglednicu, ljepšu od postojećih, bez fast food destinacija i gerijatrijskih koncerata. On je portret ove države i ovog naroda, jer je izabran da nas predstavlja u dalekom svijetu.

Jo Jo je naše dijete, nosi crveno zlatni dres, promaši poneku šansu sa vremena na vrijeme, fula i penal, ali ne želim da ga se odreknem zato što ima deblji novčanik od mog ili zato što je u životu uradio više od mene. Da je lako, vjerovatno bi taj i takav put izabrali svi. Nemojte da okrećete leđa Stevanu, jer sjutra će vaše dijete imati priliku da se bori i izbori sa preprekama na putu do boljeg sjutra. Nemojte da se uhvatite u laži, dok prevrćete očima, razmišljajući o tome, da ste i vi mogli biti kao Stevan Jovetić. Nema smisla, bićete i sebi smiješni. Jo Jo je original. Jedan jedini.