Vlado Wall-E Perović

Priznajem.Postali smo samo ovo iznad.Samo ovo iznad.Samo brojevi računa.Samo cifre u nizu koje se svakog dana mijenjaju.Samo dijelovi računaljke koja je rijetko kada u našim rukama.Samo.Je ključna riječ.

Čovjek je čovjeku žirant.Nikako prijatelj.Ili neki drug.To drug nije prošlo ni kao tekovina utopije soc-realizma.Nema više rođaka.Možda bolje kad dublje razmislim.Nema više dobre volje.Nema više želje.Zar postoji danas izraz koji podrazumijeva toplinu.A da nije žirant.Garant.Kum možda?Kako da ne...

Sve se pretvorilo u goli interes.Ko bi koga mogao zeznuti i za koju brojku.Zaboravljaju se momenti djetinjstva,možda divni.Ili manje divni.Gomila prebačene muke preko ledja u danima odrastanja.Zaboravlja se komad osmijeha,minut pažnje.Sati briga.Sve se ubaci u kazan.Razmisli se više puta.Okrene se više brojeva.Telefona.Ne računa.Na kraju se sve opet svede na taj isti račun.

Težina se ne mjeri vagom,nego konjima i kilovatima.Full opremom.Kožnom garniturom.Garniturama.Usluga je teška riječ.Mnogo košta danas.

Priznajem.Nikako da se uklopim.Nikada nijesam znao sa brojevima.Nikada neću znati ni sa ljudima.Očigledno.Prošle su 33 godine da bih shvatio da je to jedno te isto.Jedno te isto.DJ čovjek.DJ račun.Ne predstavljaš ni suvu šljivu ako u tamo nekoj centralnoj banci nijesi podoban za žiranta.

Vrtim u prazno.Ništa ne može da se promjeni.Ja sam samo sitna riba u ovom moru plavom.Nemam tu naviku da ćutim da se ne bih nekome zamjerio.Osim samom sebi.Vjerovatno negdje u dubini samo patim što moj račun nijesam znao da napunim.Through the years.Vjerovatno sam samo ljubomoran i zavidan.Samo ne umijem da se radujem tudjem uspjehu sa brojevima.Znanjem matematike.Možda samo moja vještina istezanja elastičnog obraza nije dobra.Samo.

Svakog dana dobijam na hiljade virtuelnih šamara.Na hiljade neuronoskih udaraca.Svakog dana.Desant na moje sive ćelije sve teže pada.Iako ga očekujem svakog dana.U svakom pogledu.Sve više nazadujem.Moja percepcija života je pogrešna.

33 godine.Previše vremena je prošlo.Previše vremena sam utrošio u prihvatanju realnosti.Moje znanje o životu je piece of shit.Veoma mali komad.Ni dupe da obrišeš sa njim.Ovo moje veliko.

Teško je suočiti se sa činjenicom da si gomila brojeva.

Još teže kad shvatiš da ispred sebe imaš minus.