DOA.WALL-E.RIP.
Glavom kroz zid,pao sam na oko.Zaboravio sve sto je lijepo...to su
pocetni stihovi pjesme koja je mogla da bude klasik crnogorskog roka.Ali
nije.Napisao je moj stari.Tekst.Dugo godina se on borio da spoji ljubav
i posao.Na kraju je odustao.Da bi spasio vezu sa sobom i sa dragim
osobama.Dao je dio sebe,vjerovatno veliki,da bi ostao svoj i da bi imao
nesto svoje.Odrekao se,da bi plasirao svoju ljubav na drugi nacin.Nikad
ga nijesam pitao zasto je i kako to uradio.Koliko je bilo tesko?Kad sam
trebao,dok je rana bila svijeza,nijesam shvatao sta on to radi.Sad,sad
je kasno,nema potrebe da mu zagocavam zivot.Opijen zivotnom
skolom,naucio je jos jednu lekciju na tezi nacin.Ja sam mozda trebao da
budem sebican i da saznam odgovor.Ili sam mozda sebican sto i ja
pokusavam sam.Da saznam odgovore...
Temeljno ucim,danu,pogotovo nocu,zivotne lekcije,one koje mi se ponude,one koje mi nametnu.Ljudi,situacije.Dosao sam do tezih nivoa.Nekad aje bilo dovoljno citati izmedju redova misli ljudi koje dobro poznajes.Sad treba dobro zagrijati glavu.Ne znam mnogo ljudi.Te koje znam ili neizmjerno volim ili ih kao sitne duse odbacujem niz vodopade sopstvene proslosti.Da,znam,zvuci to poprilicino ogorceno,ali nije.Imam pravo na izbor.Vjerujem da svako ima isto pravo.Zato ne osudjujte moj stav unaprijed.Jer,svi to radite koliko god bili fini ili mozda namazani.Svi imamo posebne odaje.Za posebne ili manje posebne ljude.VIP people.Lonely pepole.Lovely people.No people at all.U glavi mi je mamurluk misli jer pokusavam da vam saopstim stvar za koju nijesam mislio da cu ikada reci...dobro,mozda malo kasnije...
Gledamo veceras,film,Wall-E,ko nije gledao,neka se potrudi.I sad pokusavam ja da objasnim o cemu se radi jer manje-vise svaku scenu dobro znam.Jer propustili smo sami pocetak.Vjerujem i da poznajem sustinu price.Vjerujem i da svi izvlacimo posebne zakljucke iz te price.Vjerujem i da u tom 'malom robotu spremnom na sve u ime ciste emocije ima i previse mene.Ne vjerujem da mogu promijeniti svijet,ali mogu da ga napravim cistijem mjestom.Barem ovaj dio u kojem se ja krecem.Nego,poslije uvodnih scena,pojavi se ona,Eve,elegantna,svoja,impresivna,desava se intenzivna ljubav na prvi pogled od strane malog robota sa velikim srcem.Slijedi recenica za sva vremena:''Pogledaj nju.Pogledaj njega.Sta ce on.Kao da je iz Radoja Dakica".Kraj citata.Nasmijao sam se,drzalo me dugo,nijesam mogao da pomislim da ce neko prevuci to preko usta.Iznenadilo me.Dobra je fora.Cool.Sve dok ne ostanes u sobi sam....
E onda pocnes da vrtis film.Wall-E je looser jer je neugledan,jer nije blistav,upeglan,skockan,jer zivi u organizovanom haous,vjerovatno jer se i trudi.Wall-E je looser jer pokusava da stigne do necijeg srca,svojim srcem,posteno,onim sto ima,a ima samo sebe.Wall-E je mrtav i prije nego je dobio sansu.Dead on Arrival.Prije nego je i dobio sansu da pokaze ko je i sto je.Zato sto je iz Radoja Dakica.Sreca pa uobicajeno pateticne filmadzije nijesu tako mislile,nego su looseru dali sansu.Dali nekome nadu.Prezivio je on i klinicku smrt do kraja,ali je nekako uspio.Da dodje do nje.Taj mali iz Radoja Dakica.
Sad se ja pitam da li su momci i zene iz Pixara previse pretjerali,koliko Wall-Eja stvarno dobije sansu da osvoji neku Eve.Makar i sansu u realnom svijetu.Jednu.Da li mali iz Radoja Dakica...Da li je uzaludno biti Wall-E.Nemocan sjedim u mraku.Bez sanse da dokucim tajnu.Otkinuo bih nekontrolisano iz grla rijeci.Vjerovatno bjezeci od odgovora.Pritiska saznanja.
Ne mislim da sam zrtva,niti mislim da je to Wall-E.Ne kukam.Freedom of choice.Izabrali smo hard way.Vjerovatno.U potrazi za Eve.U potrazi za sobom.U potrazi za odgovorima.Mozda smo sebicni.Ali smo svoji.Pitam se da li nasu sansu mozemo dobiti samo na filmu.Ili se mozda pomjesaju,lovely,lonely,unhappy,happy,sad,true people...nekad...
Ako nista drugo,ovaj mali,sa svim svojim manama i vrlinama,neugledan,smotan,izolovan,asocijalan,strasljiv,izmuceni,ovaj mali iz Radoja Dakica,pomogao mi je da shvatim.Bez obzira na sve.
Ja sam najveca vrijednost u mom zivotu.
Takav kakav jesam.Svoj,tvoj.Eve.
Razapet.Stvarnoscu.Iluzijama.U vjecnom trazenju.
Pravog.
Vjeruje u lijepo,makar i ne doslo.
Vjeruj u ljubav,makar je nemao.
Vjeruj u ljude,makar se i varao.
Vjeruj.Makar te odmah prekrizili.
Vjeruj.Makar i sam.
Vjeruj.
Temeljno ucim,danu,pogotovo nocu,zivotne lekcije,one koje mi se ponude,one koje mi nametnu.Ljudi,situacije.Dosao sam do tezih nivoa.Nekad aje bilo dovoljno citati izmedju redova misli ljudi koje dobro poznajes.Sad treba dobro zagrijati glavu.Ne znam mnogo ljudi.Te koje znam ili neizmjerno volim ili ih kao sitne duse odbacujem niz vodopade sopstvene proslosti.Da,znam,zvuci to poprilicino ogorceno,ali nije.Imam pravo na izbor.Vjerujem da svako ima isto pravo.Zato ne osudjujte moj stav unaprijed.Jer,svi to radite koliko god bili fini ili mozda namazani.Svi imamo posebne odaje.Za posebne ili manje posebne ljude.VIP people.Lonely pepole.Lovely people.No people at all.U glavi mi je mamurluk misli jer pokusavam da vam saopstim stvar za koju nijesam mislio da cu ikada reci...dobro,mozda malo kasnije...
Gledamo veceras,film,Wall-E,ko nije gledao,neka se potrudi.I sad pokusavam ja da objasnim o cemu se radi jer manje-vise svaku scenu dobro znam.Jer propustili smo sami pocetak.Vjerujem i da poznajem sustinu price.Vjerujem i da svi izvlacimo posebne zakljucke iz te price.Vjerujem i da u tom 'malom robotu spremnom na sve u ime ciste emocije ima i previse mene.Ne vjerujem da mogu promijeniti svijet,ali mogu da ga napravim cistijem mjestom.Barem ovaj dio u kojem se ja krecem.Nego,poslije uvodnih scena,pojavi se ona,Eve,elegantna,svoja,impresivna,desava se intenzivna ljubav na prvi pogled od strane malog robota sa velikim srcem.Slijedi recenica za sva vremena:''Pogledaj nju.Pogledaj njega.Sta ce on.Kao da je iz Radoja Dakica".Kraj citata.Nasmijao sam se,drzalo me dugo,nijesam mogao da pomislim da ce neko prevuci to preko usta.Iznenadilo me.Dobra je fora.Cool.Sve dok ne ostanes u sobi sam....
E onda pocnes da vrtis film.Wall-E je looser jer je neugledan,jer nije blistav,upeglan,skockan,jer zivi u organizovanom haous,vjerovatno jer se i trudi.Wall-E je looser jer pokusava da stigne do necijeg srca,svojim srcem,posteno,onim sto ima,a ima samo sebe.Wall-E je mrtav i prije nego je dobio sansu.Dead on Arrival.Prije nego je i dobio sansu da pokaze ko je i sto je.Zato sto je iz Radoja Dakica.Sreca pa uobicajeno pateticne filmadzije nijesu tako mislile,nego su looseru dali sansu.Dali nekome nadu.Prezivio je on i klinicku smrt do kraja,ali je nekako uspio.Da dodje do nje.Taj mali iz Radoja Dakica.
Sad se ja pitam da li su momci i zene iz Pixara previse pretjerali,koliko Wall-Eja stvarno dobije sansu da osvoji neku Eve.Makar i sansu u realnom svijetu.Jednu.Da li mali iz Radoja Dakica...Da li je uzaludno biti Wall-E.Nemocan sjedim u mraku.Bez sanse da dokucim tajnu.Otkinuo bih nekontrolisano iz grla rijeci.Vjerovatno bjezeci od odgovora.Pritiska saznanja.
Ne mislim da sam zrtva,niti mislim da je to Wall-E.Ne kukam.Freedom of choice.Izabrali smo hard way.Vjerovatno.U potrazi za Eve.U potrazi za sobom.U potrazi za odgovorima.Mozda smo sebicni.Ali smo svoji.Pitam se da li nasu sansu mozemo dobiti samo na filmu.Ili se mozda pomjesaju,lovely,lonely,unhappy,happy,sad,true people...nekad...
Ako nista drugo,ovaj mali,sa svim svojim manama i vrlinama,neugledan,smotan,izolovan,asocijalan,strasljiv,izmuceni,ovaj mali iz Radoja Dakica,pomogao mi je da shvatim.Bez obzira na sve.
Ja sam najveca vrijednost u mom zivotu.
Takav kakav jesam.Svoj,tvoj.Eve.
Razapet.Stvarnoscu.Iluzijama.U vjecnom trazenju.
Pravog.
Vjeruje u lijepo,makar i ne doslo.
Vjeruj u ljubav,makar je nemao.
Vjeruj u ljude,makar se i varao.
Vjeruj.Makar te odmah prekrizili.
Vjeruj.Makar i sam.
Vjeruj.
1 Komentari |
0 Trekbekovi
