Suarez protiv Suareza
Luis Suarez jedan je od najbriljantnijih fudbalera svijeta. Poslije Mesija i Ronalda, vjerovatno najbliži bronzanoj medalji u toj disciplini. Fenomenalni dribler, spreman da na vlažnoj maramici izludi makar dvojicu defanzivaca, lucidni asistent, vragolasti realizator sa uvijek novom idejom u džepu za postizanje pogodaka. Uvijek spreman da posluži kao uzor mladim napadačima kada pogledate na koji način izvodi visoki presing. Sa radnom etikom koja se graniči sa voljom kenijskih atletičara koji treniraju bosi, uz prisustvo lavova i geparda.
Luis Suarez je takođe i folirant, simulator, optužen i kažnjen zbog vrijeđanja na rasnoj osnovi, umije da udari na kvarno, a prethodnog vikenda, stigao je da u dosije upiše i ujedanje rivala. Nakon koškanja sa Ivanovićem u tunelu zbog navodnog laktanja, Suarez je iskoristio šansu da se iz zagrljaja srpskog reprezentativca otme koristeći jako zdrave jedinice i dvojke, koje su se zarile u biceps štopera Čelsija. Suarez je tako vrijedno iskoristio donju i gornju vilicu koju obično koristi za izgovaranje uvreda prema sudiji i pomoćnicima.
Nije to Luisu prvi put. U derbiju holandskog šampionata ujeo je i Otmana Bakala iz PSV-a, klub i savez odcijepili su kaznu od osam mečeva neigranja. Ajaks je elegantno prihvatio ponudu Liverpula od 23 miliona eura i Suarez više nije igrao za tim iz Amsterdama. Na ovaj incident brzo se zaboravilo jer je Luis promjenio zemlju, klub, a njegov start u crvenom dresu Liverpula je bio i više nego impresivan. Po prvi put u istoriji Liverpula, sve se vrtjelo oko jednog fudbalera i njegove mogućnosti da rivalima nanese štetu.
Luisov CV prepun je čemera, tuge i bola. Odrastanje u siromašnoj porodici, na asfaltu, kao dijete razvedenih roditelja, kao četvrti od sedmoro braće, dovelo je do toga da sa samo 15 godina ''nabode'' sudiju glavom. Nešto kasnije, treneri mlađih kategorija Nacionala, vidjeli su ga pijanog, sa umotanom flašom alkohola u papirnoj kesi, kako ''krstari'' ulicama Montevidea. Suarez je dobio izbor. Prilično lak, jer je njegov fudbalski talenat već tada bio nemjerljiv.
Groningen, Ajaks, Liverpul. Od momenta kada je skaut došao da gleda nekog drugog, a zapazio upravo Suareza, do trenutka kada je ugrizao Ivanovića, Urugvajac je bio tvrd orah, voćka čudnovata. Njegov temperament je neobjašnjiv, teško se može svrstati u neku od kategorija, uvijek je nepredvidljiv, što u krajnjem skoru može da ga učini i specijalnim, govorio je Marko van Basten. Martin Jol mu je dao kapitensku traku, smatrajući ga liderom. Voljeli su ga i mrzjeli podjednako. Saigrači, navijači.
Upravo Suarez pomjera moralni kompas. Otprilike ovako , navijač Liverpula, Nikola Mitrović: ''Današnji fudbal, kakav-takav, uglavnom je sterilan. Valja s' vremena na vrijeme da se pojavi neki Suarez ili Kantona. Znaš da ne volim kad igrači simuliraju, grizu protivnike, tuku navijače, idu namjerno na to da povrijede protivnika, ali takve stvari sport čine zanimljivijim. Ne boljim, daleko bilo, ali puno zanimljivijim. Zamislite da je svaki fudbaler na svijetu Džejms Milner - da li bi gledali takav fudbal? Nije ni čudo što svaki tim na svijetu želi da dovede Suareza i što dosta protivnickih menadžera ili igrača komentarišu na njegov račun prije i poslije duela sa Liverpulom, valjda to puno govori o kakvom se igraču radi. Nervira li me i bez ujeda? Nervira. Da li bih volio da ostane do kraja karijere u Liverpulu pošto odradi suspenziju koju je zaslužio? Naravno.''
Da li želite Suareza u timu? Da li želite da gledate utakmicu u kojoj glavni akter simulira, pada bez povoda, udara, grize, ujeda, na kraju daje gol i izvinjava se preko društvenih mreža? Da li želite da kažete svom djetetu, ovaj čika je sad dao gol, a prije toga je malo ujedao, to je potpuno u redu, tako možeš i ti kroz komšiluk. Da li je ponosni klub vrijedan neke nove sramote, nakon godina bola, zbog neke nove titule?
