Vlado Wall-E Perović

Jedva cekam proljece.
Iako sam se u ovo doba prije dvije godine zaljubljivao u svaku njenu rijec.Znak.Iako sam smatrao da je svaka njena recenica upucena samo meni.Iako je svaki stih njene omiljene pjesme gurao prst u pretkomore i komore mog srca.Ja jedva cekam proljece.

Bio sam nijemi posmatrac.Neka vrsta voajera u pokusaju.Zarobljavala me.Nije znala.Bilo je hladno.Bila je zima.Duvao je ostar vjetar.Sibao me dok sam pokusavao da saznam duboko u sebi sta ja to osjecam prema njoj.Setao sam dugo.Jedini ti momenti su mi davali nadu da cu pronaci dogovor sa samim sobom.Pronaci odgovor sta je ona meni.

Lomio sam prste.Od iscekivanja.Sta cu ja to pronaci u sebi?Mislio sam da su emocije emigrirale,zatrazile novu licnu i pasos.Moja crna rupa osjecanja se sirila danima.Samoca nema dusu.Niti daje previse sanse.Onda se pojavila ona,tiho,zagrebla moju formu,dala joj sadrzaj.

Bila je zima.Bilo je hladno.Ne i meni.Ta hladnoca se odbijala od moja cula jer imao sam nju.Ona je bila grijac kao nove,pletene,vunene carape moje bake,kao tus poslije fudbala,kao caj.Od zivota.Novog zivota.

Zima je prosla.A ona me grijala.Nije znala da je moje omiljeno grejno tijelo.Na daljinu.A nije znala.Nije vjerovatno mogla da pretpostavi.

Volim proljece jer je tada saznala.Volim proljece jer sam volio tada i nju.Slatku.Malu.Posebnu.Volim proljece jer sam se tresao pod jorganom ispisujuci jedinstvene rijeci za nju.Izvukla je nesto novo iz mene.Taj buzz koji je dolazio sa svakom novom porukom unosio je iskrene,ciste impulse srece.Plasio sam se da svaka nova vibracija ne probudi ostatak svijeta.Da ne urusi harmoniju ostatku svijeta.Jer cinilo mi se da taj buzz lomi sante.Stvara iske.Lijepi ih na celo.Kao eksere ubada u nervne zavrsetke.Svaki novi dan.Svaka nova noc.Isla je istim tokom.

Nije moju terasu mogao da zamjeni ni Menhetn,ni El Ej,Enfild.Zaboravio sam da kucara komsijinog psa smrdi kao stala sa stotinjak grla.Zaboravio sam i na mlade koji zorom poje Djoganijeve hitove dok se isprazni iz mraka diskoteke prebacuju do mraka sopstvenih umova.I tzv.domova.Sve je bilo lakse podnijeti i izdrzati.

Dvije godine kasnije.Ne mislim da sam ruzno sanjao.Iako je mnogo toga nestalo.Prije svega ti.Volim sto je tako mnogo ostalo.Drago mi je sto si mi dokazala da znam da volim.Ponovo.Drago mi je i sto si mi zalupila vrata.Sutnula me uz poslednji buzz.Mozda se nijesam previse borio.Mozda si trazila vise.A ja nijesam shvatio.Mozda je kljucna rijec.Ali naucila si me dovoljno.I vise nego dovoljno.Jedan lajavi krelac ti je i dvije godine kasnije zahvalan.Iako si dio arhive,uvijek cu rado prelistavati nase stranice.Sada moram dalje.Odrastao sam.

Jedva cekam proljece.Spreman sam za novi buzz.