Dragi tata...
Imam nekoliko bitnih stvari da ti poručim, osim onog patetičnog preko
telefona što ti pjevam svake godine u isto vrijeme, a na koje su me
navukla neka đeca iz hora. ‘’Uskliknimo s’ ljubavlju’’ krenem ja da
pjevam, pa makar i sa telefona, ti me pošalješ u pičku materinu i ja
znam da se još uvijek volimo iako sam ja usrao dosta toga. Liše žene i
djeteta ne vidim da sam išta i pogodio. Džaba
si ti držao besjede o životu, prijateljima, porodici, rođacima, učenju,
vaspitanju, poštovanju… Iako si mi I praktično pokazivao da kroz svijet
moraš da gledaš sa visine, da nas ne bi povukli u masu, evo priznajem,
uspjeli su. Nijesam slušao šta si pričao, sa 12 godina, već sam
razmišljao samo kako da pobjegnem napolje, da trčim za loptom, sa 16
godina sam razmišljao kako ćeš ti izači napolje da bih ja slušao muziku
koju ja hoću, a kad se ti vratiš kako ću da trčim za loptom napolje i da
gledam žene koje prolaze pored parka sa društvom. Sa 18 godina, mislio
sam da sam upisao pogrešan fakultet, zbog tebe, a fakultet je bio pravi,
a ja pogrešan, pa sam sa 22 godine mislio da je jako dobro da odem od
kuće i da živim sam i da uvijek znam bolje. Kakav magarac. Umjesto da
učim na tvojim greškama, kojih nije bilo malo, ali si bio jači od njih,
ja sam gurao magareću, trpeću filozofiju da se greške moraju dešavati i
da je sasvim normalan proces, da svako svoje gršeke mora da otrpi i da
se na njima izgrađuje. Nemojte to da radite. Ni sebi, ni svojim
roditeljima, to je dvostruko mučno za njih. Vaskoliki univerzum je
posložio tako stvari, da iako ne razmišljate isto u različitom dobu,
neke stvari morate da usvojite. Slušajte svoje roditelje, đeco, oni
pokušavaju svoj život da učine lakšim tako što će sve svoje znanje
prenijeti na vas. Za to je dovoljno nekoliko minuta dobre koncentracije
dnevno. Poštujte svoje roditelje, od prvog do poslednjeg minuta, jer
jedino tako možete da doživite i da neko poštuje vas. Dragi tata,
priznajem zajebao sam, zajebao sam se mnogo jer nijesam bio na nivou,
ali ostaje mi malo vremena da probam da promijenim utisak. Draga mama,
sad ću da te nazovem, da otpjevam tati, što se otpjevati mora, jer iako
ne vjerujem u svece, ipak imam mog Savu. Stari, srećan ti 61. rođendan.
Čuvaj mi majku, njoj sam roman dužan da napišem. A i hoću, ima vremena
do 10.avgusta.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
