Vlado Wall-E Perović

Liga Šampiona - bitka za daljinski upravljač

— Autor vladowalle @ 10:58
Veče ne miriše na rakove i školjke
Mjesec k'o blijeda fleka fudbalskog balona
Uzimaš cipele za šetanje kroz snove
I dopuštaš da pratim Ligu Šampiona...

Ako zanemarimo rimu koja je na nivou učenika petog razreda osnovne škole, a služila je samo za jaču vizuelizaciju stanja svijesti ljubitelja fudbala utorkom i srijedom veče, sve gore navedeno... je i više od žive istine.
Dugogodišnji rat muške i ženske populacije oko preuzimanja daljinskog upravljača u noćima kada se u Evropi igra vrhunski fudbal donio je mnogo žrtava. Prije svega na muškoj strani, jer nema tog dogovora u kući koji ne uključuje klauzulu vezanu za Ligu Šampiona. Spremni smo da se odreknemo svega, čuvaćemo djecu, ići u šoping, maltretirati novažčanik i minus u banci do limita, sve, uz jedan uslov. Ne diraj me u noći Lige Šampiona.
Koliko god voljeli fudbal, amateri, rekreativci, profesionalci zaboravljaju na loptu, a vlasnici mnogobrojnih balon sala gunđaju zbog smanjenog obrta. Zahvaljujući tv prenosima sa 13 ili 19 kamera, uz super slow, stručne konsultante ili komentatore koji preoru wikipediju i privatni život fudbalera ekstra klase, sve nam je kao na tacni. Vidno se smanjila razlika između surove realnosti fotelje i lavora sa kokicama i samog pojavljivanja na licu mjesta, što je za ljude sa ovih prostora sve dalje i dalje.
Danas je to samo užitak za one sa dubljim džepom ili za one koji su spremni da nađu dva žiranta da bi gledali omiljeni inostrani tim. Od ovih naših smo davno digli ruke. Vjerovatnoća da će crnogorski prvak omogućiti naciji tri domaća meča u grupi Lige Šampiona ravna se sa pokušajima da se sportskim novinarima omoguće normalni uslovi za rad pored svih prvoligaških terena.
Zato, prigrabite daljinski, taj poslednji bastion muškosti u kući i uživajte. Makar u noćima Lige Šampiona.

Prva crnogorska svijećica na All Star torti

— Autor vladowalle @ 10:52
            Prije godinu dana Nikola Vučević nastupao je za podgoričku Budućnost u Jadranskoj ligi. Trenirao u hladnoj ''Morači'', truckao se u autobusima, igrao po staroj Jugi pokušavajući da upije svaki savjet trenera Radonjića i doda igri malo balkanskog šmeka. Ovih dana ''Nik'' je zvijezda NBA lige, možda ne među onih 30 najsjajnijih, ali dovoljno veliki da uskoči, sasvim zasluženo, na vrata na kojima piše, predviđeno za zvijezdice, za igrače u usponu.
            NBA analitičari nemaju precizan odgovor u čemu je tajna uspjeha dečka rođenog u Moržeu, u Švajcarskoj prije 22 godine. Neki kažu da je njegov otac imao mekšu ruku od bilo koje jugoslovenske misice, sa tom razlikom što je on rešetao mrežice evropskih velikana igrajući za Bosnu i jugoslovensku reprezentaciju, a ne dinstajući luk i boreći se za mir u svijetu. Borislav je ljubav prema košarci lako prenio na sina, ali osim talenta pobrinuo se da i vaspitanje, obrazovanje, porodične vrijednosti zauzmu visoko mjesto u spektru kvaliteta koje posjeduje Nikola. Njegov odnos prema familiji ide tako daleko da je nosio broj 5 na koledžu Južna Kalifornija jer mu je sestra rođena 5. septembra.
            Da je rođen prije četrdesetak godina, sa onim što prikazuje na NBA parketima, prije dvadeset bio sigurno bio na najvećem podijumu. Bijelci ne znaju da skaču, govorili su u tom periodu Vesli Snajps i Vudi Harelson sa filmskog platna, a Nikola bi ih u potpunosti demantovao. Iako mnogi smatraju da boja kože nije bitna za zastupljenost u medijima i popularnost Nik bi u to vrijeme sa visinom, mekom rukom, osjećajem za skok, fantastično popunjenim kolonama u svim bitnim statističkim kategorijama i svijetlijim tenom od većine centara NBA lige bio jedan od glavnih takmaca u borbi za mjesto na All star utakmici. Obzirom da prolazi vrijeme klasičnih low post igrača, kojima je nebeska udica glavno oružje u napadu, Nikola ima sve preduslove da za koju godinu uskoči i na glavnu pozornicu i preskoči predigru. Raspon šuta, nerijetko korišćen da se ''raširi'' napad do linije za tri poena, raspon ruku koji krasi njegov defanzivni repertoar, za sada ostaju neiskorišćeni do maksimuma. Nikoli je ovo druga NBA sezona, bio je dio transfera u kojem su razmjenjene zvijezde poput Haurda, Bajnama, Igoudale. Od trenutka kada je kročio u Orlando svojim statistikama je ''pomeo'' sve te all star veličine i konstantno napreduje. Zato su i očekivanja velika, opravdano velika.
            Protiv Majamija je u prvoj noći 2013. uspio da meč završi sa 20 ubačenih poena i 29 skokova, i tako nadmašio po uhvaćenim loptama poslije promašaja čak i slavnog Šeka, koji je držao rekord Orlanda sa 28. Taj rekord svojevremeno nije mogao da obori ni četvorostruki najbolji skakač lige, šest puta učesnik All Stara, pomenuti centarski broj 1 u NBA ligi Dvajt Hauard. Tako je momak koji je 2011. izabran kao 16. pik na NBA draftu, a prošle godine privremeno igrao u ABA ligi zbog lokauta, godinu dana kasnije umalo odveo Orlando do pobjede nad NBA šampionom, iako je njegov tim igrao bez dva ključna startera, drugog strijelca ekipe Glena Dejvisa i četvrtog, pleja Džamira Nelsona.
            Nikola ovih dana piše najljepše stranice u karijeri, u prosjeku ubaci po 12 poena i upiše 12 skokova, a njegov Orlando još uvijek nema akciju u kojoj je Vučević prva opcija u napadu. Sa još mišićne mase, poslije vrijednog ljeta u teretani i više druženja sa nekim majstorom pick & rolla sledeće godine u ovo doba, možda nećemo biti milioneri, ali vjerujem da ćemo gledati Nikolu u Nju Orleansu, sa Džejmsom, Kobijem i ostalima. Među najvećim zvijezdama.

Powered by blog.rs