Ima nešto privlačno i misteriozno,
zavodljivo i nepredvidljivo, nesvakidašnje i neobjašnjivo u tom Sijetlu. Kao u
tom Somboru, svega na volju, istina, pa čak i žena koje doživljavaju orgazam od
tri sata, gdje navijači Sihoksa izazovu zemljotres prilikom proslave
touchdown-a, gdje se čovjek napije, pa ukrade kompletan trajekt, gdje krenete
da osjetite miris okruženja u kojem je odrastao Džimi Hendriks, a završite na grobu
Brus Lija.
Još
onomad, kada sam saznao da može da se leti posmatrajući kako Šoun Kemp zakucava
na asistencije Gerija Pejtona, slušajući Pearl Jam i Soundgarden i gledajući
kako Tom Henks i Meg Rajan zaspati ne mogu od ljubavi, znao sam da je Sijetl zaista
poseban. Teško da možete osmisliti bolji grad za inspiraciju, ako ste mladi,
buntovni, mislite svojom glavom i imate dobar biznis plan.
Ako
smatrate da za vaš CV treba da se bore imperije poput Majkrosofta, Boinga, Amazona
ili Starbaksa, volite miris kiše i kafe, nije loše da zamišljeni pogled bacite ka
nebu, jer vidjećete i Svemirsku Iglu. Da, samo u Sijetlu. Gradu koji već
nekoliko godina nema armiju adolescenata u kariranim košuljama i sa masnom
kosom, niti sportskog kolektiva vrijednog pažnje, osim ako nijeste naprasno
postali veliki navijači fudbalskog kluba Sijetl Saunders. Da, Klint Dempsi je
igrao tamo, pola godine, a derbi protiv Portlanda gledalo je 70 000 navijača.
Nijesu imali šta da rade tog dana.
Na
sreću onih koji se bave tradicionalnim sportovima u Amerikanaca, kakvi su
američki fudbal, bejzbol, košarka, bljesnuli su Sihoksi. Sjećam se da sam te
2005. kada je tim iz Sijetla prvi put došao do Superboula, žestoko navijao
protiv prejakih Pitsburg Stilersa i Bena Rotlisbergera, koji je sa stilom i
stavom drvosječe bio jedan od najcjenjenijih igrača lige. Tada je njegov
autoritet kod sudija doprinio da se možda i otme pobjeda timu koji je predvodio
sjajni raningbek Šon Aleksander. Kasnije je upravo on bio i prepreka razvoju
franšize, ogromni ugovor uticao je na njegovu kilažu i koljena, pa su ''morski
orlovi'' zaspali uz sumrak rezultata i ambicija.
Nakon
pet godina tavorenja, dolaskom kontroverznog trenera Pita Kerola, stvari kreću
nabolje. Kerol je svoj talenat za organizaciju pokazao na koledžu, kada je imao
sjajne rezultate, ali se upetljao u jednu od najvećih afera oko premiranja novajlija,
što je i više nego zabranjeno. Ipak, dok se univerzitet USC blamirao, Kerol je
dobio poziv Pola Alena, na ovim prostorima poznatijeg po tome što je zaveo
Moniku Seleš nego kao magnata, filantropa, suvlasnik Majkrosofta, vlasnika
Trejblejzersa, pomenutih Saundersa i naravno Sihoksa.
Otkrivanjem
kvoterbeka Rasela Vilsona na visokoj poziciji na draftu, sve se mijenja. Uostalom,
većina ključnih igrača ovog tima dolazi upravo sa koledž pijace, što je i
najveći uspjeh Kerola i njegovih saradnika. Iako se fizičkim predispozicijama
nikako ne uklapa u profil idealnog vođe napada, Vilson je dokazao klasu. U
odbrani je stvorena ''Bum Legija'', koju čine Ričard Šerman i Earl Tomas, a
raningbek Maršon Linč upada u svoj ''Beast Mode'' i teroriše odbrane. Dolaskom
Persija Harvina, dobili su i risivera, hvatača najviše klase.
Upravo
je Kerol bio jedan od glavnih krivaca da se sa Sihoksima u Superboulu ne
upoznamo i ranije. Najveći adut, odbrana, uz pogrešno tražen tajmaut, koštali
su ih poraza od Atlante godinu ranije. Ali sada, kockice su se poklopile. A toliko
dobro se složio mozaik da već na polovini treće dionice, u najvećem
pojedinačnom sportskom događaju na svijetu, Superboulu, pri rezultatu 29-0 mogu
da u dominaciji Sijetla u odnosu na favorizovane Denver Bronkose vidim dobru
ideju za tekst.
Ako
imate novca ili želje, vizije, talenta, smisla za muziku, video igrice, ako
želite da posjetite mjesto na kojem se stvarala istorija, na kojem se još
uvijek svira dobar rokenrol, ukoliko želite da
budete na istom prostoru sa 10 000 ljudi koji žive samo i isključivo od
muzike, na kojem se osjeća duh preduzetništva i magija improvizacije, svratite
do Sijetla. Ja hoću, od prvog petocifrenog ugovora.