Sijetla mi...
Ima nešto privlačno i misteriozno, zavodljivo i nepredvidljivo, nesvakidašnje i neobjašnjivo u tom Sijetlu. Kao u tom Somboru, svega na volju, istina, pa čak i žena koje doživljavaju orgazam od tri sata, gdje navijači Sihoksa izazovu zemljotres prilikom proslave touchdown-a, gdje se čovjek napije, pa ukrade kompletan trajekt, gdje krenete da osjetite miris okruženja u kojem je odrastao Džimi Hendriks, a završite na grobu Brus Lija.
Još onomad, kada sam saznao da može da se leti posmatrajući kako Šoun Kemp zakucava na asistencije Gerija Pejtona, slušajući Pearl Jam i Soundgarden i gledajući kako Tom Henks i Meg Rajan zaspati ne mogu od ljubavi, znao sam da je Sijetl zaista poseban. Teško da možete osmisliti bolji grad za inspiraciju, ako ste mladi, buntovni, mislite svojom glavom i imate dobar biznis plan.
Ako smatrate da za vaš CV treba da se bore imperije poput Majkrosofta, Boinga, Amazona ili Starbaksa, volite miris kiše i kafe, nije loše da zamišljeni pogled bacite ka nebu, jer vidjećete i Svemirsku Iglu. Da, samo u Sijetlu. Gradu koji već nekoliko godina nema armiju adolescenata u kariranim košuljama i sa masnom kosom, niti sportskog kolektiva vrijednog pažnje, osim ako nijeste naprasno postali veliki navijači fudbalskog kluba Sijetl Saunders. Da, Klint Dempsi je igrao tamo, pola godine, a derbi protiv Portlanda gledalo je 70 000 navijača. Nijesu imali šta da rade tog dana.
Na sreću onih koji se bave tradicionalnim sportovima u Amerikanaca, kakvi su američki fudbal, bejzbol, košarka, bljesnuli su Sihoksi. Sjećam se da sam te 2005. kada je tim iz Sijetla prvi put došao do Superboula, žestoko navijao protiv prejakih Pitsburg Stilersa i Bena Rotlisbergera, koji je sa stilom i stavom drvosječe bio jedan od najcjenjenijih igrača lige. Tada je njegov autoritet kod sudija doprinio da se možda i otme pobjeda timu koji je predvodio sjajni raningbek Šon Aleksander. Kasnije je upravo on bio i prepreka razvoju franšize, ogromni ugovor uticao je na njegovu kilažu i koljena, pa su ''morski orlovi'' zaspali uz sumrak rezultata i ambicija.
Nakon pet godina tavorenja, dolaskom kontroverznog trenera Pita Kerola, stvari kreću nabolje. Kerol je svoj talenat za organizaciju pokazao na koledžu, kada je imao sjajne rezultate, ali se upetljao u jednu od najvećih afera oko premiranja novajlija, što je i više nego zabranjeno. Ipak, dok se univerzitet USC blamirao, Kerol je dobio poziv Pola Alena, na ovim prostorima poznatijeg po tome što je zaveo Moniku Seleš nego kao magnata, filantropa, suvlasnik Majkrosofta, vlasnika Trejblejzersa, pomenutih Saundersa i naravno Sihoksa.
Otkrivanjem kvoterbeka Rasela Vilsona na visokoj poziciji na draftu, sve se mijenja. Uostalom, većina ključnih igrača ovog tima dolazi upravo sa koledž pijace, što je i najveći uspjeh Kerola i njegovih saradnika. Iako se fizičkim predispozicijama nikako ne uklapa u profil idealnog vođe napada, Vilson je dokazao klasu. U odbrani je stvorena ''Bum Legija'', koju čine Ričard Šerman i Earl Tomas, a raningbek Maršon Linč upada u svoj ''Beast Mode'' i teroriše odbrane. Dolaskom Persija Harvina, dobili su i risivera, hvatača najviše klase.
Upravo je Kerol bio jedan od glavnih krivaca da se sa Sihoksima u Superboulu ne upoznamo i ranije. Najveći adut, odbrana, uz pogrešno tražen tajmaut, koštali su ih poraza od Atlante godinu ranije. Ali sada, kockice su se poklopile. A toliko dobro se složio mozaik da već na polovini treće dionice, u najvećem pojedinačnom sportskom događaju na svijetu, Superboulu, pri rezultatu 29-0 mogu da u dominaciji Sijetla u odnosu na favorizovane Denver Bronkose vidim dobru ideju za tekst.
Ako imate novca ili želje, vizije, talenta, smisla za muziku, video igrice, ako želite da posjetite mjesto na kojem se stvarala istorija, na kojem se još uvijek svira dobar rokenrol, ukoliko želite da budete na istom prostoru sa 10 000 ljudi koji žive samo i isključivo od muzike, na kojem se osjeća duh preduzetništva i magija improvizacije, svratite do Sijetla. Ja hoću, od prvog petocifrenog ugovora.
