If I Am The Shoreline U Are The Sea...You Are...Only You...
Uvijek mi je tesko da pocnem.Nemam pojma zasto.Valjda nijesam dobar za
bilo kakav pocetak.Nekako se ne snalazim.Ne biram valjda prave
rijeci.Mozda zato sto ne biram rijeci.
Uglavnom.Nije lako.Kad nemas pocetak.Kako onda da dodjes do sredine?Nije dobro ni sto nema kraja.Svako bi trebao da voli svoje pocetke,ali ja...ja ih obozavam.Jer...ne znam zasto,kad sam vec tako tragican.A mozda i preterujem.Mozda ja imam dobar pocetak pocetka,soldinu sredinu pocetka i nepopravljivo los kraj pocetka.Mora da je to.Mirisem na promjenu,ponudim je na izvol'te,dam sve,posvetim se i onda se brzo procijeni da sam preozbiljno shvatio pocetak.Onda pocinje...pocetak kraja...
Ne vjerujem,ne mogu da vjerujem da su danas cure...necu,mislio sam da mogu,ali ne mogu...treba svakome pruziti sansu...ali ako se neko prepozna u banalnoj rimi,ako ga takne sumnjivi pokusaj,ma ako te takne silikonska gerila,sa cuftom u glavi umjesto mozga,pa mora biti da nesto sa tobom nije u redu...ili si prenormalna za sve standarde,osim moje...i onda dodjes do cinjenice da ste vi,prave,kao needle in haystack...unikatne,originali...teshko vas je pronaci,jos teze privoljeti,najlakse zavoljeti,najteze zadrzati,nekako se primjetite na kilometar,imate nesto...ili sam ja blesav,pa ste vi nenormalne,a ljubiteljice lika i djela nekoga Mileta,Raleta,Boleta,Saleta znaju znanje,koje ja ne umijem da provalim...
Ja bih da se drzim vas,ako mogu,moje drage...mislim jedne od vas,takve...misteriozne,duhovite,neodoljivo sarmantne,clever enough,more than enough,neke koja ce da me wrap around her finger,da budem just a little black spot,a ne king of pain...da me malo ljulja,pa da me preznoji,sad ste pomislili svasta...nijesam to ni pomislio...da me preznoji svojim ja,da me natjera da moju ususkanost i bezbriznost posvetim njoj...sve pjesme koje meni znace,sve glupe i manje glupe rijeci koje izgovorim i napisem da imaju smisla,jer kad je ona,ta neka,ti,kad si ti tu...pored,uz...takva kakva jesi,sve ima smisla...i nema...gluposti...sa plafona onda silazis ti...
Znam,lijepo pisem,ali je to tesko citati...znam,pocetak mi je katastrofa,jer ga nemam...zivim za novi,sa tobom...takvom...pravom...
Uglavnom.Nije lako.Kad nemas pocetak.Kako onda da dodjes do sredine?Nije dobro ni sto nema kraja.Svako bi trebao da voli svoje pocetke,ali ja...ja ih obozavam.Jer...ne znam zasto,kad sam vec tako tragican.A mozda i preterujem.Mozda ja imam dobar pocetak pocetka,soldinu sredinu pocetka i nepopravljivo los kraj pocetka.Mora da je to.Mirisem na promjenu,ponudim je na izvol'te,dam sve,posvetim se i onda se brzo procijeni da sam preozbiljno shvatio pocetak.Onda pocinje...pocetak kraja...
Ne vjerujem,ne mogu da vjerujem da su danas cure...necu,mislio sam da mogu,ali ne mogu...treba svakome pruziti sansu...ali ako se neko prepozna u banalnoj rimi,ako ga takne sumnjivi pokusaj,ma ako te takne silikonska gerila,sa cuftom u glavi umjesto mozga,pa mora biti da nesto sa tobom nije u redu...ili si prenormalna za sve standarde,osim moje...i onda dodjes do cinjenice da ste vi,prave,kao needle in haystack...unikatne,originali...teshko vas je pronaci,jos teze privoljeti,najlakse zavoljeti,najteze zadrzati,nekako se primjetite na kilometar,imate nesto...ili sam ja blesav,pa ste vi nenormalne,a ljubiteljice lika i djela nekoga Mileta,Raleta,Boleta,Saleta znaju znanje,koje ja ne umijem da provalim...
Ja bih da se drzim vas,ako mogu,moje drage...mislim jedne od vas,takve...misteriozne,duhovite,neodoljivo sarmantne,clever enough,more than enough,neke koja ce da me wrap around her finger,da budem just a little black spot,a ne king of pain...da me malo ljulja,pa da me preznoji,sad ste pomislili svasta...nijesam to ni pomislio...da me preznoji svojim ja,da me natjera da moju ususkanost i bezbriznost posvetim njoj...sve pjesme koje meni znace,sve glupe i manje glupe rijeci koje izgovorim i napisem da imaju smisla,jer kad je ona,ta neka,ti,kad si ti tu...pored,uz...takva kakva jesi,sve ima smisla...i nema...gluposti...sa plafona onda silazis ti...
Znam,lijepo pisem,ali je to tesko citati...znam,pocetak mi je katastrofa,jer ga nemam...zivim za novi,sa tobom...takvom...pravom...
3 Komentari |
0 Trekbekovi
Mika i ja smo odavno drugari.. često mi pravi društvo, kad stvarnost postane suviše gorka..
Jeste, lepo je.
I to treba čuvati.
Autor blackmoonlight — 10 Nov 2010, 22:43
ovo sa Mikom postaje zagonetno.
ovo ostalo tako sve liči na mene...
pozdravi baku...
lijepo je kad pored sebe imaš nekog ko zna...
Autor vladowalle — 10 Nov 2010, 20:24
Ima i onih koje vole Miku.. Miku Antića.
Jednom mi je neko rekao:
Ja uvek prilazim otvorenog srca. Ako me povrede, padnem, ustanem, otresem blato sa kolena i krenem dalje. Tako se puno vremena uštedi puštajući ljude da u početku budu kakvi zaista jesu i dopuste drugima da ih takvim dožive.
Neka je početak takav kakav je, nekom nesavršen, loš ili smešan..preozbiljan?
Kako god.
Jer i na početku svega beše ništa. I eto čuda što se životom zove.
Zato ne budi tužan.
Nije tebe teško čitati..
Pa šta i ako nema početka.
Udenućeš već kakav podeblji konac u iglu klašanku i našivaćeš početke sve dok se ne uveže čvor.
Moja baka kaže kad se čvor u pletivo veže, ponosićeš se delom svojim.
A moja baka zna.
Autor blackmoonlight — 03 Nov 2010, 19:44