Idealna noć za pisanje...još kad bih znao šta i kako...
Idealna noć za pisanje.Još kad bih znao šta i kako.Konstatacija.Bez
znaka čudjenja i pitanja.Tačka je lijepa samo kad je staviš.Postaviš na
pravo mjesto.Nekako je dosadna kao znak,ali stabilna.Svi ostali su
ljepši,sladji,smajliji su fancy,ali tačka je end of the road.Kad ti
treba smisao,kad želiš da ostaviš utisak,da pokažeš koliko samo možeš
biti postojan,stati iza svojeg ja,lupiš.Kad se udvaraš,stalno se
keziš,sav si duhovit,vrcav,razbijaš zidove,skidaš maske :-) :p :) itd.
staviš neozbiljni smajli i više nema brige,ako imaš
dvosmislenih,trosmislenih ideja,ma to je samo igra riječi,šalio se ja
hahaha,po principu,ako prodje,prošlo je,ako ne prodje,pa ona nema smisla
za humor...ajde frajeru,mangupe,stani iza nje.Stani iza tačke.
Dragi gosti,poneka bivša ljubavi,prijatelji,ti,što od tebe bježim,a tebi se nadam.Idealna je noć za pisanje.A ne smijem o tebi,jer.Strah postoji.Bez obzira što sam veliki kao i što izgubiti ništa ne mogu kao,opet imam želju.Želim da te pogledam u oči,nije to nada da će se nešto dramatično promjeniti,neka bezuslovna predaja,neki idealni početak,neki savršeni kraj,samo želja.Šta se dešava u trenutku kad pogledaš u oči,da li ti ostaješ bez osjećaja u zglobovima,da li koljena klecaju,da li se znoje dlanovi,sastavljaju pritisci,da li ćeš opet pokušati da izvadiš iz rukava najgori mogući štos,presvučeš kompliment,spustiš glavu,praviš se nedodirljiv i nezainteresovan iako.Ona zna da ti je stalo.Ona zna da ne smije da ostavlja bilo kakve signale.Ona zna da njen osmjeh tebi vrijedi i previše,ali da li će ga pustiti i kada.Zašto.Trema.Fali mi.Osjećaj.If I only knew how.A nemam snage da je upletem u to.Slab sam.Zato ne smijem o njoj.Zbog sebe.Nikada neću ni pokušati da zapletem.Jer previše mi znači njena posebnost.Jer ona me zamislila na prvi pogled.Bolje da ćutim,jer znam,vi sad navijate.U talasima.Da ja uskočim,pokušam,da budem nešto što ne umijem.Da pokažem da sam muško,mačo,razdrljim košulju,bacim foru i zavedem na fazon.Sorry,nijesam od tih.
Idealna noć za pisanje.O njoj.
Dragi gosti,poneka bivša ljubavi,prijatelji,ti,što od tebe bježim,a tebi se nadam.Idealna je noć za pisanje.A ne smijem o tebi,jer.Strah postoji.Bez obzira što sam veliki kao i što izgubiti ništa ne mogu kao,opet imam želju.Želim da te pogledam u oči,nije to nada da će se nešto dramatično promjeniti,neka bezuslovna predaja,neki idealni početak,neki savršeni kraj,samo želja.Šta se dešava u trenutku kad pogledaš u oči,da li ti ostaješ bez osjećaja u zglobovima,da li koljena klecaju,da li se znoje dlanovi,sastavljaju pritisci,da li ćeš opet pokušati da izvadiš iz rukava najgori mogući štos,presvučeš kompliment,spustiš glavu,praviš se nedodirljiv i nezainteresovan iako.Ona zna da ti je stalo.Ona zna da ne smije da ostavlja bilo kakve signale.Ona zna da njen osmjeh tebi vrijedi i previše,ali da li će ga pustiti i kada.Zašto.Trema.Fali mi.Osjećaj.If I only knew how.A nemam snage da je upletem u to.Slab sam.Zato ne smijem o njoj.Zbog sebe.Nikada neću ni pokušati da zapletem.Jer previše mi znači njena posebnost.Jer ona me zamislila na prvi pogled.Bolje da ćutim,jer znam,vi sad navijate.U talasima.Da ja uskočim,pokušam,da budem nešto što ne umijem.Da pokažem da sam muško,mačo,razdrljim košulju,bacim foru i zavedem na fazon.Sorry,nijesam od tih.
Idealna noć za pisanje.O njoj.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi