Vlado Wall-E Perović

E ovo ne bi trebalo mnogo da traje.Mada to kazu i zubari.Ali,nemam preduslove da se raspisem.Dohvatio sam se mobilnog.U hladnoj sobi.Nabio kapu na celavu glavu.A u njoj,what a mess.Napolju duva.Nije bas da nosi,ali pomijesano sa kisom i nekim crnilom,pa i pecina zvuci kao ususkano utociste.Za sve,osim za ludu glavu.Imam mobilni,mp3,nije bas da sam prototip pecinskog covjeka.Ma ne,suptilan sam kao ljubicica.Too sentimental za svemogucu tehnologiju.Ali,meni pomaze.Izbacim to sto imam,mozda moze i nekome valjati.Osim meni.Ovo je kao rehabilitacija.Skidanje sa necega.Ne pijem,ne pusim,ne drogiram se,jos.Skidam se sa previse razmisljanja.Skidam se sa emocija.Ljubav je ipak teska rijec.Sam.Se skidam.Sam sam se i navukao.Ne ide mi lose.Citavih deset sekundi.Onda se zamislim i eto...razmisljam o emocijama...Mislim da ce malo ko primjetiti da sam zaljubljive prirode.A vjeran kao pas.Kakva konfuzija.Ali sta da radim kad se vezem za sve dobro,lijepo,pametno.Kad svako kod mene dobije sansu.Sta da radim kad mogu da prepoznam svijetlo i u ovoj nesnosnoj tami.I tu stanem.Glupo je vezati svijetlo za sebe.Kad to uradim,bicu svetionik.Ili cu mozda sam postati svijetlo.Za neciju tamu.

Tama.Jeste.Postao sam previse crn.Zato sto,uf ovo nije jednostavno.Zato sto mislim da svako ima pravo,jednom,na nekog savrsenog,idealnog,a ja...Imam pomijesane emocije poslije svega.Da li je to bio samo nagovjestaj savrsenosti koja me ocekuje,negdje,nekad,jedan nestvarni uvod,perfektni san koji je ustinuo obraz,sastavio pritiske,zalizao komore,ubrizgao adrenalin.Ili.Sam jednostavno ostao nedorecen.Za vjek.Vjekova.I to bi bilo to.Ako je ovo prvo,steta sto nije trajalo.Duze.Jer jos mi trne ruka.Ako je ovo drugo,ne zalim.To sam ja.Sve bih ponovio,jer sam dao sto sam imao.Sivilo pretopio u united colors of benetton.Natjerao cak i sebe da pomislim da sam bolji nego sto jesam.A to je pretezak zadatak sa mnogo nepoznatih.Bicu dobro,samo sam...samo je cudna rijec,cini ti se tako mala,beznacajna,ali velika gomila "samo" je planina ucinjenih stvari.Izgubio sam se."Samo".Pa bih da se vratim.

Rainbow in my heart.Dovoljno je trajalo.Sad sam opet prazan.Crn.Tisina je.MP3 je umuknuo.Nije imao vise snage.Ja imam.Rehabilitacija sluzi da dark side predje u regularno sivilo.A onda.Zelim,vec osjecam da zelim da neciji pogled izvucem iz sivila.Da postanem ono svijetlo.Jer taj pogled koji ce doci,ocekuje mene.Nevjerovatno je kako iz pogleda mozete da otmete sve.Da iscupate sustinu.Kao kad ostavite koru,a pojedete sredinu.Bilo cega.Srca,npr.

Taj pogled.Obrve.Usne.Vrijedi vise od svega.
Kao i uvijek taj pogled,sustinu,svijetlo,prepoznao sam.
Taj pogled.Obrve.Usne.Od svega.
Ovog puta vrijedi cekati.
Vise od svega.

Wall-E.State of Mind.Waiting Eve.Untill it needs...


PS. Moram da priznam da je radni naslov bio FellOnBlackDays.Darkness state of mind...Izgleda da sam na pola puta do pronalazenja crnila pronasao sebe...mission acomplished...