Mesi(ja)
300 + 1 = 10!
Ova računska operacija moguća je samo u jednom slučaju. Jedan od najboljih fudbalera svijeta i jedan od najpoznatijih stanovnika planete, Lionel Mesi, postigao je 300 + 1 gol u dresu Barselone. Lakoća sa kojom Barsin broj 10 predstavlja najpopularniji sport i širi njegovu magiju dovodi navijače u stanje transa.
A Mesi nije lijep, visok, atleta, nije fizički nadmoćniji od rivala. Nije dominantan u duel igri, ne prigovara sudijama, ne gestikulira nervozno prema saigracima kada ekipi ide loše. Mesi jeste karika u lancu, ali najpodmazaniji šraf. Caruje na desnoj strani, uvlači se u sredinu, lijepo mu je na lijevom boku jer je klasični ljevak, ali njegovu desnu nogu zapamtio je Real više puta. Čini se da može da igra gdje hoće, jer Mesi razbija defanzivne taktike, mijenja fudbalske šeme, otvara opcije, rastura koncepcije, igra savršeni presing. Nije klasični napadač, ni desetka starog kova, nije plejmejker, nije ni egzekutor. Ako želite da mu nalijepite neki novi epitet, želim vam svu srecu. Mesi je… pa, Mesi…
Lionel Mesi je finalna verzija američkog sna, tema sa latino varijacijom. Neugledni dječak iz argentinske provincije, bubuljičavi tinejdžer, sa zdravstvenim problemima zbog nedostatka hormona rasta, dečko koji je sa 25 godina zgrabio četiri fudbalske ‘’Zlatne lopte’’. Zbog brzine kojom ruši rekorde, novinari uvijek imaju povod za priču, a morate da upotrebite teleskop, kao za svaku drugu zvijezdu, da bi mu našli manu.
Mesi je savršeni rol model, uzoran momak iz kraja, dobar prijatelj, porodišni šovjek, vezan za Rozario, grad u kojem se rodio. Iako već godinama živi u Španiji, akcenat nije promijenio, bez obzira na podsmjeh saigrača, peckanja i brojne šale. Vlasnik je kuće u kojoj se rodio, iako njegova porodica godinama ne živi u tom dijelu grada, nije mu problem da u automobilu provede po tri sata u jednom pravcu da bi sa familijom i prijateljima samo večerao u rodnom gradu, jedan je od onih, rijetkih, koji će se vratiti korijenima.
Mesi dribla sve društvene fenomene, ne gura se na crvenom tepihu, ne juri svijetla reflektora, jos uvijek zamuckuje pred mikrofonima i crveni se kad ga neko pohvali. Njegova skromnost kao eho se širi na okolinu, a iako je antijunak modernog advertajzinga njegova zarada od sponzorskih ugovora je veća od Ronaldove ili Bekamove. I nebitno je što te reklame izgledaju kao da ih je sklepao neki reditelj filmova američke C produkcije.
Većina ljubitelja fudbala, sporta, života, vjerovatno nije svjesna da ima sreću sto živi u isto vrijeme kao i jedan od najvećih, od kojih može mnogo da se nauči. Ako se hoće, jer on je Mesi(ja) modernog doba.
