Vlado Wall-E Perović

18 Feb, 2014

Autopilot

— Autor vladowalle @ 01:32

Vjerovali ili ne, stvarno sam se trudio ovog vikenda da glumim dobrog muža, brižnog roditelja. Kad me moja gospođa pozvala i rekla, ''Vlado, moraš da dođeš da mi pomogneš oko ovog djeteta'', otkazao sam čak i termin za fudbal. Pogledao je, nabacio osmjeh broj šest, rekao joj da je smršala i da je najbolja kuvarica na svijetu i čitao Bambija dok mi se dioptrija nije pomjerila ka jugu.

 

U nedjelju sam rano da ustao, izluftirao dnevnu, umornu od All star razigravanja, pokupio paučinu, izbacio smeće, oprao zube, poljubio je za dobro jutro, pustio da spava 15 minuta duže, glumio da znam da igram ''haku'', ispuštajući čudne zvuke da bi nasmijao ćerku. Zaboravio stanje na računu, nabacio osmjeh broj tri i po, da misle da mi je stalo ti nebitni što pričaju.

 

Kompjuter sam koristio samo za posao i društveno koristan rad, nijesam voajerisao po društvenim mrežama i kupio mudre misle koje ću upotrijebiti u narednom tekstu. Neću, šta gledaš, a? Čak sam spremio da sebe ubijedim da Liverpul nije igrao loše, da imam pravo da ne razmišljam previše i da ne stvaram hematome po sivoj moždanoj masi, da je sjutra novi dan. Najvažniji u našim životima.

 

Ponedjeljak, taj 17. februar, dan Ivinog rođendana, drugog, centar je njene pažnje. Gospođine, naravno. Ja volim svoje dijete, ali ne tako srdačno, posvećeno. Za mene je to drugi rođendan, za nju nacionalni praznik, sa zastavom, himnama, vatrometom. Ja sam Konan Varvarin sa unutrašnjim emotivnim krvarenjem. Suze od sreće i bola ostavljam za WC, peškir i tuš.

 

Pristao sam da budem i domaćin, ugostiteljski turistički radnik, konobar, pristojan zet, bio i više nego što mogu, pretvorio se u papučara, psovao samo za potrebe masnog vica, otrčao desetak puta do prodavnice, za samo ono što nedostaje, nijesam gledao na sat i pitao goste imaju li još nekih obaveza kasnije. Bio odličan, pet. Da me zaokružite, na izborima, toliko dobar.

 

Bio sam savršen, bez mrlje, bio podrška, bio postojan, stamen, jak, Odisej i Ahil, Romeo i Zdravko Čolić, u jednom. Bio čovjek sa misijom, sa jasnom vizijom i idejom kako doći do cilja, morao ići korak po korak, prolazio nivoe, preskakao prepreke, jer moram  zaraditi dovoljno visoko moralnih poena, moram zaslužiti daljinski upravljač, moram se izboriti za to čudo tehnike, sa mnogo dugmića, u utorak počinje TOP 16 faza fudbalske Lige Šampiona.


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me