Čikago - idealna barka za Nou
Od 4. do 6. oktobra 1984. u Beogradu, u hali Pionir igrao se legendarni duel Dejvis Kupa između Jugoslavije i Francuske. Na jednoj strani, golobradi Živojinović, potpuno nepoznati Prpić, na drugoj Janik Noa, top 10 igrač, osvajač Rolan Garosa, godinu dana ranije, kao i sjajni ljevak Anri Lekont. Malo ko je očekivao ubjedljivi trijumf Jugoslovena, pogotovo je malo ko očekivao da će u singlu oba poraza upisati Janik Noa, velemajstor tenisa, šoumen i klovn, sin kamerunskog fudbalera Zakarija i košarkašice Mari Kler.
Ipak, desilo se, Janik je bio na toboganu emocija, tenis mu nije bio u prvom planu, pogotovo se to dobro vidjelo kada ga je Boba ispratio sa terena preokrenuvši sa 0:2 na 3:2. Tako je došao do velikog trijumfa i nagovjestio renensansu jugoslovenskog tenisa. Janik je imao druge brige, odnosno slatke najave jer mu je upravo tada bivša mis Švedske Sesilija Rode saopštila da će po prvi put postati otac. Ruke teniskog klovna, koji je momente smirenosti nalazio u bliskom kontaktu sa marihuanom, drhtale su jače nego ikada.
Trideset godina kasnije, možemo slobodno konstatovati da je Žoakim po svjetskoj slavi prestigao oca, dokazao da sportska iver ipak ne pada daleko od sportske klade. Upravo je Noa, zajedno sa Le Bronom odlučio poslednji All star, serijom sjajnih napadačkih akcija povezanih sa defanzivnim ostvarenjem na kojem bi mu pozavidio i Spajdermen. Nakon što su se Džejms i Grifin iznakucavali, nakon rafala Irvinga, Djurenta i Entonija, Noa je sredinom četvrte dionice ustao sa klupe i odredio pobjednika briljantnim minijaturama na oba kraja parketa.
Klinac sa takvim genetskim materijalom morao je biti poseban, mada i danas priznaje da nikada nije ni sanjao da bi mogao biti na utakmici svih zvijezda. I to drugi put. Visina, duge ruke, mentalitet borca, spartanca, rođenog u porodici u kojoj je svaki minut značio i minut novog dokazivanja, gradio je karijeru tiho, polako, u sijenci debele hladovine porodičnog stabla. Iako je na koledžu u dresu Florida Gejtorsa pokazivao nazanek velikih mogućnosti kod čuvenog Bilija Donovana, prvi pogled na Žoakima donosio je samo blage osmjehe i nevjericu.
Njegovi modni iskoraci, zajedno sa manjkom talenta za muziku koji je ispoljavao na svakom mjestu, nažalost onih sa osjetljivim bubnim opnama, uglavnom pred kamerama, od njega su pravili novog klovna familije Noa, reda veličine njegovog oca. Sve dok se od atrakcije oku vidjive, nije postao reakcija za sve dopisnike i novinare koji su pratili Floridu. Gejtorsi su osvojili dvije NCAA titule, a Noa je jednom proglašen za najboljeg igrača završnog turnira.
Izabran je kao deveti pik drafta od strane Čikago Bulsa, a ko god da je vidio njegovu fotografiju sa Dejvidom Šternom u noći tog drafta, znao je da Denis Rodman makar po modnim ludostima, osjećaju za skok i odbranu dobija legitimnog naslednika. A on je i više od toga. Djevojka za sve, spretna hobotnica u reketu, jedan od rijetkih centara koji trči savršeno kontranapade, odličan asistent i kradljivac lopti. Kamen je temeljac svih napora Bulsa da se vrate na put slave i uspjeha nakon odlaska letećeg Majkla.
Uvijek u centru pažnje, zbog vokalnih akrobacija nakon postizanja koševa, pogotovo poslije ofanzivnih skokova, uvijek blizak vašem oku kada maršira terenom, neumorno pronalazeći pravu poziciju za sledeću odbranu ili napad. Noa je savršen saigrač, najneugodniji rival, sa krvavim očima od želje za novim dokazivanjem, sa neskrivenom strašću za napredovanjem. Teško je navesti bolji primjer kako se radom može doći do zvijezda. Svih zvijezda.
PS: U nedjelju uveče, Noa je upisao 20 poena, 12 skokova, 7 asistencija i 5 blokada protiv Majamija, a Čikago je poslije produžetka pobijedio šampione. LeBron je ostao na 17 poena, uz za njega katastrofalan procenat šuta. Na svakom putu ka košu nalazio se Žoakim, mutombovski šireći paranoju u reketu.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
