Ponekad se zapitaš,kuda,gdje,why,da li sve gluposti koje napraviš imaju
neki smisao,da li su podstanari u tvom životu,paraziti kojih pokušavaš
da se otarasiš ili jednostavno sastavni dio onoga što si ti ustvari.
Da li silni pokušaji da promjeniš sebe jednostavno predstavljaju samo
to,još jedan pokušaj.Sav trud koji uložiš pada u provaliju,sve ono što
imaš urušavaš svjesno,opet pokušajima.Neuspješnim.Sve ono što poželiš
je tako,so close no matter how far,a opet,ne umiješ,ne možeš,ne znaš da
ga prihvatiš,zagrliš,pomaziš,učiniš svojim.
I.Ništa.Sad but True.Uvijek pronadješ način da razočaraš,da baciš
sjenku sumnje,da...Nevermind,shvatili ste.Lako je nabrajati,teško je
zapamtiti,još teže popisati.Najteže živjeti.Ako ne uspiješ,pokušaš
makar da izudaraš sopstvenu savjest.To je džak koji uzvraća udarce,ima
efektan lijevi kroše,a zube ti redovno premješta impresivnim
aperkatom.Savjest.Funny word,isn't it.
Pokušaj,još zabavnija riječ.U svim tim pokušajima,izgubiš smisao,tražiš
da bi pronašao,a ne shvatiš da neko traži tebe.Ali,ti ne
vidiš,zaslijepljen svijetlom koje sebično pratiš,svijetlom koje nije na
kraju tunela.Nije ni iza duge,nije iza ćoška,nije ni u parku gdje bi
rado šetao,ali nemaš sa kim,nije ni u sobi,na ulici,muka je kad
pomisliš da je na poslu.Svijetlost te vodi,a nemaš pojma gdje,uzdaš
se,nadaš,razmišljaš o tome da ne bi bilo ispred tebe da ono samo ne zna
gdje.A možda i ne zna.Nemaš pojma jer si vodjen,jer nemaš snage da
budeš ispred.Nažalost.
Kažu da je patetično biti romantičan i sanjati,pogotovo danas,a ja ne
sanjam,ne pamtim,osim kada otvorim oči.Tada mi proradi,sve to što se
vjerovatno kupilo u meni dok su oči bile zatvorene izadje na površinu.I
trudim se da ih što manje držim otvorene jer,čudno je to.Čudno.Toliko
toga lijepog vidim ispred sebe dok ne protrljam
oči.Krmeljave.Lica,usne,oči,čak i dodire.Vidim sve to,dok se ne
osvjestim,onda opet vidim,ali ne osjećam,a želio bih.
Da znam da igram fudbal,bio bih fudbaler,da znam da šutiram na koš,pa
košarkaš,lijepo bi bilo da znam da pjevam i sviram,ali.Kažu da je dobro
kad znaš sa riječima,kad imaš dobru rečenicu.Problem je kad si blizu
mnogim stvarima,problem je kad si prosječan,problem je kad si tu,a
nijesi,kad voliš sve,a ne voliš nikoga,pogotovo sebe.Problem je kad si
odličan u pravljenju grešaka.Kažu da je dobro kad znaš sa riječima,kad
imaš dobru rečenicu.Loše je kad odgovor znaš kad ostaneš sam.Loše je
kad o sebi govoriš u trećem licu.Loše je kad mnogo voliš.Koga?Loše
je.Kad od drugih zavisiš,kad ne možeš da pobijediš sebe.Ne možeš.Mixing
light into gray.
It is slippery when wet,a nemaš ABS,ne znaš gdje je kočnica,a gdje
gas,kad znaš gdje je ručna,a ne želiš,ne možeš,ne osjećaš potrebu da je
povučeš.Life Wasted.
Nije dobro kad o sebi pričaš u trećem licu.Definitivno.Mada.Bolje zvuči.
Thank U.
http://www.youtube.com/watch?v=ntm1YfehK7U
