Mozhda...If I were A boy...
Prije svega.Prije nego shto pochnem,a pocheo sam.Nikada nijesam pisao
neshto jer mi je neko neshto naruchio,pa se osjecam malo,ono,weird.I ne
znam odakle da pochnem.A opet.Ne znam kako da zavrshim.
Ali kad bolje razmislim,nije to tako loshe.Jer mozda.Nije ni bitno.Nekada sve prihvatish na prvu loptu.Nekada ti dodje malo kasnije,nekada ti treba citava vjechnost.Nekada ti saznanje koje nosish u sebi putuje godinama,neces da ga prihvatis.Nemash pojma zashto.
Prvi put,dodjesh,upoznash.Ne vidish nishta,okrenesh glavu.Kopka te ipak neshto,pa se vratish,ali stidljivo.Kako si,sta radish,ne nije to nachin.Ma ne znam ja to,nikad mi nije ishlo,nijesam ja ni blizu.Nemam ja pojma.Neiskusan sam.Trese mi glas i znoje mi se dlanovi.Nijesam ravnodushan.I nijesam Dushan.Mada.Dushko.Lijepo bi mi stajalo.Lezalo.
Prolaze mi tako sati,dani,godine.U nedevrshenom osjecanju.Prolaze.Otkucaji i misli.Emocije.Mijenjaju se.Pogledi.Poneki dodir.Ubjedjivanje.Srecni i tuzni.Dijalog.Nekad i monolog.Nekada se zapitam jesam li pogrijeshio.Mozda sam trebao da budem uporan.Da budem bezobrazan.Mozda i da igram na kvarno.Jer.Sad mi ponekad fali.Ponekad.Opet lazem sebe.Nekada je to stalan osjecaj.Nego.Godine.Kao.Iskustvo.Kao.Brishesh neke stvari.Kao.Brzhe.Prolaze dani.A uvijek je tu,tako blizu,a uvijek tako nekako daleko.Sva ta pitanja,slini odgovori.Ubijedjivanja.Ali fali pogleda.Pa kad nijesam bio konkretan.Sta da se radi kad ne umijem da gledam u oci i slatko lazhem.Sta cu kad moje emocije mogu da pokazem samo kroz tok misli koji je u tom trenutku nesavrshen.Mozda sam.Neozbiljan.Moja glava izgleda neozbiljno.Mozda misli zvuche neozbiljno.Ja sam nesavrshen.Moje mane nijesu svakidashnje.Moje emocije nijesu svakidashnje.Majka.''Kriva''.E.Da.To je.Sve je chudno.Tako.Pozitivno chudno.Nachin na koji.Mozda hoda.Pricha.Gestikulira.Smije :).Sve je to nekako.Svoje.Njeno.Steta.Nije.Moje.
Ushuhskan u bezbrizhnost momenta.Volim sebe kad ovo napishem.Ushushkan.Ali nijesam bezbrizhan.Jer.Nikako da shvatim.Da se snadjem u njenom svijetu.Nekada sam siguran da znam.Nekada sam siguran da pojma nemam gdje sam.Nekada.Pomislim.Da sam tu.Ali sam uvijek svjestan da to nikada ne zavisi od mene.Nekada.Sam u stanju.Nekada.Protrnem.Nije to bash najljepshi osjecaj kada shvatate da vasha pozicija i nije bash najbolja.Ali mozhda nije ni najgora.Mozhda.Kljuchna rijech.Da sam bio ozbiljniji.Da sam bio.Ono shto nikada nijesam.I shto nikada necu biti.Mozhda.Moja sjetna,tako blizu,a tako daleko.Moja.Moja mozhda.Moja nikada.Ni mozhda.Moja.Volim.Uglavnom sve shto mi pruzha.Volim.Jer nije.Ista.Nego je.I vishe nego svoja.Ipak.Da sam ja neko.A nijesam.If I were a boy...
Ali kad bolje razmislim,nije to tako loshe.Jer mozda.Nije ni bitno.Nekada sve prihvatish na prvu loptu.Nekada ti dodje malo kasnije,nekada ti treba citava vjechnost.Nekada ti saznanje koje nosish u sebi putuje godinama,neces da ga prihvatis.Nemash pojma zashto.
Prvi put,dodjesh,upoznash.Ne vidish nishta,okrenesh glavu.Kopka te ipak neshto,pa se vratish,ali stidljivo.Kako si,sta radish,ne nije to nachin.Ma ne znam ja to,nikad mi nije ishlo,nijesam ja ni blizu.Nemam ja pojma.Neiskusan sam.Trese mi glas i znoje mi se dlanovi.Nijesam ravnodushan.I nijesam Dushan.Mada.Dushko.Lijepo bi mi stajalo.Lezalo.
Prolaze mi tako sati,dani,godine.U nedevrshenom osjecanju.Prolaze.Otkucaji i misli.Emocije.Mijenjaju se.Pogledi.Poneki dodir.Ubjedjivanje.Srecni i tuzni.Dijalog.Nekad i monolog.Nekada se zapitam jesam li pogrijeshio.Mozda sam trebao da budem uporan.Da budem bezobrazan.Mozda i da igram na kvarno.Jer.Sad mi ponekad fali.Ponekad.Opet lazem sebe.Nekada je to stalan osjecaj.Nego.Godine.Kao.Iskustvo.Kao.Brishesh neke stvari.Kao.Brzhe.Prolaze dani.A uvijek je tu,tako blizu,a uvijek tako nekako daleko.Sva ta pitanja,slini odgovori.Ubijedjivanja.Ali fali pogleda.Pa kad nijesam bio konkretan.Sta da se radi kad ne umijem da gledam u oci i slatko lazhem.Sta cu kad moje emocije mogu da pokazem samo kroz tok misli koji je u tom trenutku nesavrshen.Mozda sam.Neozbiljan.Moja glava izgleda neozbiljno.Mozda misli zvuche neozbiljno.Ja sam nesavrshen.Moje mane nijesu svakidashnje.Moje emocije nijesu svakidashnje.Majka.''Kriva''.E.Da.To je.Sve je chudno.Tako.Pozitivno chudno.Nachin na koji.Mozda hoda.Pricha.Gestikulira.Smije :).Sve je to nekako.Svoje.Njeno.Steta.Nije.Moje.
Ushuhskan u bezbrizhnost momenta.Volim sebe kad ovo napishem.Ushushkan.Ali nijesam bezbrizhan.Jer.Nikako da shvatim.Da se snadjem u njenom svijetu.Nekada sam siguran da znam.Nekada sam siguran da pojma nemam gdje sam.Nekada.Pomislim.Da sam tu.Ali sam uvijek svjestan da to nikada ne zavisi od mene.Nekada.Sam u stanju.Nekada.Protrnem.Nije to bash najljepshi osjecaj kada shvatate da vasha pozicija i nije bash najbolja.Ali mozhda nije ni najgora.Mozhda.Kljuchna rijech.Da sam bio ozbiljniji.Da sam bio.Ono shto nikada nijesam.I shto nikada necu biti.Mozhda.Moja sjetna,tako blizu,a tako daleko.Moja.Moja mozhda.Moja nikada.Ni mozhda.Moja.Volim.Uglavnom sve shto mi pruzha.Volim.Jer nije.Ista.Nego je.I vishe nego svoja.Ipak.Da sam ja neko.A nijesam.If I were a boy...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
