Vlado Wall-E Perović

Moldavska ćikara za brazilsku kafu

— Autor vladowalle @ 09:35

Dobitnik 110 hiljada eura u igri na sreću Toto Lutrije Crne Gore izjavio je prije nekoliko dana da je u snovima vidio dobitak. Osjetio je neku čudnu toplinu i vodio se osjećajem koji ga nije prevario. Znao je da će ga pratiti sreća. Moj tast ima fantastičan osjećaj kada nekome pogleda u šolju. Nijesam sujevjeran u toj mjeri da povjerujem u sve što kaže, ali mora se priznati da je ubjedljiv i precizan. Popio sam desetak puta kafu u životu, svaki put da bih prevrnuo ćikaru, nakon čega dođe taj magični dio u kojem se od obrisa i mrlja stvaraju riječi i slike. I poneki dalek put.

          Ne znam zašto, ali kada mi je pomenuo da ću otići na dug put, ali ne tako brzo, ja sam pomislio na Brazil i svjetsko prvenstvo. Nemam šta da krijem, moj pasoš prazan je kao plaže u Normandiji taman pred iskrcavanje saveznika u II svjetskom ratu. Nevoljno priznajem da nijesam pratio reprezentaciju na nekom gostovanju. U grupi smo sa Englezima, Poljacima, Ukrajinom. Otkud onda Brazil, plaža, pijesak, fudbal?

          Sve počinje i završava se sa glavom. Kažu da živiš kako i misliš, a da manjak vjere u sebe, donosi i manjak mogućnosti za progres. Naš nacionalni fudbalski tim, prevaliće 912 kilometara avionom do Kišinjeva, prijatelji saveza, kolege novinari, suočiće se sa nulom gospodina Celzijusa. Preko 1300km u autobusima, prevaliće naši navijači, spremni da bodre Mirka i društvo u napadu na Moldaviju. Vjerovatno će pomenuti gospodin na njih ići i sa nekim minusom. Hvala im unaprijed za svaki trenutak neugodnosti u putu, za svaki poderani dlan, ispucalu glasnu žicu, ta toplina  u srcu, čudna je stvar. Kao šerpas u Himalajima. Možeš bez njega, ali ne daleko, ne do vrha. Naša poslednja baza pred Mont Everest upravo bi mogao biti petak, jer sa još jednim trijumfom u gostima, znali bi lakše da ubodemo sledeću želju.

         

          Kažu, ko se opeče na mlijeko i u jogurt duva. Tako je i sa nama. Poslije Češke, uvijek se plašimo sebe samih, svjesni da smo naš najveći rival. Nivo samopouzdanja nije kategorija koja donosi trijumfe, ali je sjajan temelj za razbijanje iluzija protivniku da je bolji i da može bez gubitaka izaći iz svake bitke. Život na tacni nudi šanse, treba iskoristiti najbolje. Ova naša fudbalska liči na savršenu priču i najljepšu turističku razglednicu koju možemo dati svijetu. Uz par klizećih startova na vjeru u sopstvene mogućnosti, udarili smo savršen volej da se trgnemo iz apatije. Uz perfektno izveden slobodan udarac protiv Moldavaca, siguran sam da smo jako blizu cilja.

          Zato, valjalo bi krenuti u potragu za žirantima, jer kreditiranje liči na jedini izvor finansija koji bi nas mogao odvesti u Brazil. Sledećeg ljeta za takvu akciju biće kasno, jer većina potencijalnih voljnih svjedoka spremnih da vam pomognu u ostvarivanju sna, biće već na licu mjesta, u Brazilu, na tribinama.


Powered by blog.rs