Vlado Wall-E Perović

Idealna noć za pisanje.Još kad bih znao šta i kako.Konstatacija.Bez znaka čudjenja i pitanja.Tačka je lijepa samo kad je staviš.Postaviš na pravo mjesto.Nekako je dosadna kao znak,ali stabilna.Svi ostali su ljepši,sladji,smajliji su fancy,ali tačka je end of the road.Kad ti treba smisao,kad želiš da ostaviš utisak,da pokažeš koliko samo možeš biti postojan,stati iza svojeg ja,lupiš.Kad se udvaraš,stalno se keziš,sav si duhovit,vrcav,razbijaš zidove,skidaš maske :-) :p :) itd. staviš neozbiljni smajli i više nema brige,ako imaš dvosmislenih,trosmislenih ideja,ma to je samo igra riječi,šalio se ja hahaha,po principu,ako prodje,prošlo je,ako ne prodje,pa ona nema smisla za humor...ajde frajeru,mangupe,stani iza nje.Stani iza tačke.

Dragi gosti,poneka bivša ljubavi,prijatelji,ti,što od tebe bježim,a tebi se nadam.Idealna je noć za pisanje.A ne smijem o tebi,jer.Strah postoji.Bez obzira što sam veliki kao i što izgubiti ništa ne mogu kao,opet imam želju.Želim da te pogledam u oči,nije to nada da će se nešto dramatično promjeniti,neka bezuslovna predaja,neki idealni početak,neki savršeni kraj,samo želja.Šta se dešava u trenutku kad pogledaš u oči,da li ti ostaješ bez osjećaja u zglobovima,da li koljena klecaju,da li se znoje dlanovi,sastavljaju pritisci,da li ćeš opet pokušati da izvadiš iz rukava najgori mogući štos,presvučeš kompliment,spustiš glavu,praviš se nedodirljiv i nezainteresovan iako.Ona zna da ti je stalo.Ona zna da ne smije da ostavlja bilo kakve signale.Ona zna da njen osmjeh tebi vrijedi i previše,ali da li će ga pustiti i kada.Zašto.Trema.Fali mi.Osjećaj.If I only knew how.A nemam snage da je upletem u to.Slab sam.Zato ne smijem o njoj.Zbog sebe.Nikada neću ni pokušati da zapletem.Jer previše mi znači njena posebnost.Jer ona me zamislila na prvi pogled.Bolje da ćutim,jer znam,vi sad navijate.U talasima.Da ja uskočim,pokušam,da budem nešto što ne umijem.Da pokažem da sam muško,mačo,razdrljim košulju,bacim foru i zavedem na fazon.Sorry,nijesam od tih.

Idealna noć za pisanje.O njoj.

Dragi dnevniče.Fuck you.

 

Već desetak dana imam osjećaj da mi neko krade nešto.Dane.Vjerovatno.Još kad se ogromna količina sivog spusti na mene,taj miks postane nepodonošljiv.Ovo malo života do sada uživao sam u sivilu.Nekako mi je prijalo.Opuštalo me.Volio sam da šetam po kiši.Po snijegu.Nebitno.Kad niko neće ili ne voli.Ne želi.Nijesam štedio sebe.Ne zato da bih izigravao heroja.Patetično glumio Sizifa.Ne.Jednostavno,prijalo mi je.Na svoj čudan način.

 

Nešto je kliknulo.Nemam pojma kad i gdje.Zašto.Ali više to nije to.Zorom kad osjetim sivilo,osjetim da mi neko krade taj dan.Kao da je potrebno samo da prođe.Da se desi novi.

 

Tako je bilo i jutros.Opet mi je dan ukraden.Imao sam neke planove čak.Ja.I planovi.Šala.Onaj ko nije prošao sa mnom moje planove ne može to shvati.Želio sam na stadion.Po kiši.Nijesam otišao.Želio sam čak i na posao.Onda sam se ppretvorio u hejtera i počeo iz kreveta da prozivam u sebi sve i svakoga.Vjerovatno sam kukako zbog loše karme,grešaka iz mladosti i neispunjenih planova.Došao sam čak i do zaključka da jedan dio uspjeha reprezentacije Crne Gore u fudbalu ide i na moj konto.Uhvatio sam sebe da razmišljam da je Zverotić proigrao kad sam ja počeo da ga kritikujem na sva zvona.A danas je i Luka Gareth Bale Pejović zveknuo bombu sa 30 metara,iako sam ja čitavih 10 minuta ranije napisao da čovjek u životu nije napravio dribling unutra,desno,preko svoje lošije noge.Nastaviću da ih kritikujem.Baš ih je krenulo.

 

Onda sam pokušao da budem strpljiv i sačekam u miru novi dan.Pomislio sam da je najbolje da pokupim sve moguće informacije do kojih jedan sportski internet frik može da dodje.Završava se ovako.Pisanom riječi samom sebi.A nekome.Čitao sam neki članak o tome kako je nesretni Robert Enke shvatio da mu je dosta i bacio se pod voz.I kako će ti svako pomoći da zaliječiš slomljenu nogu,a malo ko da zaliječiš umornu glavu ili polomljenu dušu.To mi nekako nije trebalo.Uklapa se u moju priču pozajmljenu od Nicka Cave-a.People just ain't no good.

 

Ah.Pokušao sam da udjem u treću dimenziju fudbala gledajući Englesku i Francusku.Skenirao sam protivnika u kvalifikacijima.HaHa.Zbog sebe.HaHa.Pf.

 

Od početka se znalo ko će da pobijedi.Uz svu čast britanskoj muzici Marseljeza je oduvala God Save The Queen.Opet.Onda je izašao čika Fabio sa bejzbol kapom na glavi i od svih modnih stilista svijeta dobio nulu prekriženu.Loran Blan svojom savršenom linijom podsjetio me da Liverpul ima problema u poslednjoj liniji.Perfect fit.1-0 za francusku revoluciju,a sudija ni dunuo nije.Mada je Stjuart Pirs opet pravio face kao da je duvao.

 

Velika očekivanja.Uvijek ubiju glavne glumce.O Endiju Kerolu pisalo se sve i svašta u poslednjih mjesec dana.Predvodnik nove generacije.Silovatelj.Uživalac opojnih droZa sa tijela razdraganih dEvojčica.Sve.I svašta.A on je mlad dečko.Dobar fudbaler u tijelu idealnog manekena za neki šampon za kosu ili losion.Žilet neki.Maybe.Još ga je don Fabio odvojio na 30 metara od najbližeg mu druga.Sacrifice.Otpjevao bi mu Elton Džon.Zamislite kako se osjećao momak koji je pravljen da osvoji sve lopte u vazduhu.Sa prvim centaršutom u 41.minutu.Englezi su izgledali kao djeca čija je lopta jedina u komšiluku.Igramo fudbal,a njih majka zove sa balkona.Izvinjavamo se,ali mi moramo da idemo kući.Ako može,lopta bi isto kući.Nijesu je dobili.Ako ne računamo da je Krauči opet dao gol.Iz prekida.Jedinog dobrog centaršuta.Not good enough,dear England.Just not good.

 

I onda sam shvatio da je prošao dan.Da neka Gamba nije dala ili primila gol.Da Obala Slonovače nije dala još jedan.Da sam potrošio jedan euro na kladionici i 60 centi u prodavnici.Da sam dobio želju da prespavam svaki novi dan.Da sebe ne mogu da natjeram da se borim sa divnim vremenom i divnim ljudima.Da me borba očekuje sjutra,želio ja ili ne.Da bez obzira što ne mogu da sjednem,sjutra moram da sjedim.Da ne mogu da zaspem,a valjalo bi.Da pokušavam uzaludno,opet,da izmučim sebe pokušavajući da sklopim riječi u tekst.Koji neće pomoći.Nikome.Opet.

 

A tada sam najgori.Prema sebi.Prema svima.Kad nemam svrhu.

 

Kada se osjećam nemoćnim.Najgori sam.Jesam.

Volim Crnu Goru.Volim moju domovinu.Srećan sam što sam u opšte dobio priliku da živim u prelijepoj zemlji koja je uvijek spremna za novu turističku sezonu.Drago mi je što mogu da uživam u dobročinluku dragih ljudi,redom državljana ovog fascinantnog komada planete.

 

Prosto je nevjerovatno kako ljudi ne shvataju da im je samim rodjenjem ovdje ukazana odredjena čast i kako su zbog toga predoredjeni na blagostanje i ugodan život.Kako imaju priliku da svijetu kroz svoje maestralne osobine predstave to impresivno genetsko stablo koje daje samo ljepotane i manekenke,heroje i genijalke,savršene primjerke ljudskog roda,redom misice i mistere,ljepote,šarma,turizma.Ta nevjerovatna količina skromnosti u nama ne dozvoljava nam da se osvrnemo i kažemo hvala našim precima.Hvala.

 

Crna Gora je prostor koji se ne stidi.Iako smo ispred ostalih u svim važnijim kategorijama,nikako ne sporimo da su neki ipak,tamo negdje uspijeli prije nas u nečemu.Tada se pokazuje koliko imamo snažan karakter,perfektno oblikovan ego i sa koliko ponosa i pažnje usvajamo domete ostalih naroda.Šampioni smo u prilagođavanju,čvrsto riješeni da naučimo što više,brže,bolje,jače.Pjer de Kuberten je upravo na Crnogorce mislio kada je izgovorio onu čuvenu olimpijsku maksimu i to šetajući katunskom nahijom.

 

Volja Crnogoraca za novim saznanjima i čvrsta želja za razumijevanjem drugih oblikovala je ovaj prostor na jedinstven način.Ne postoji zemlja na svijetu koja sa više suptilnosti prilazi pitanjima vjere,jednakosti,različitosti,sahranama,svadbama,međuljudskim i komšijskim odnosima.Multipraktik sredina stvorila je samosvjesnu mutlinacionalnu,multikonfesionalnu,multietničku,multipolnu,multirodnu, multiškolsku,multiakademsku,multiekonomsku,multinevladinu,multivladinu, multiestetsku cijelinu koja fascinira sve koji samo pokušaju da provire i zagrebu po površini našeg bitisanja.

 

Ne prodje ni minut,sat,dan,a da se svaki državljanin ove predivne zemlje ne sjeti komšije,rodjaka i prikladno čestita sve bitno i pogotovo nebitno što se nekome dešava.Svi vjerski praznici bilo koje religije,vjere,sekte,proslave polumature i mature,treća jutra,četrdesnice,kumstva,šišana kumstva,vjeridbe,rodjenja djeteta šestog lijevog koljena,svadbe,sve je to upisano u rokovinike,kalendare,postoje odredjene boje za odredjene prilike.Sa posebnim akcentom osvrćemo se na sahrane jer valja se na pravi način oprostiti od prečasnog pripadnika ovog svetog komada raja na zemlji.

 

Jedino u Crnoj Gori ne postoji fakultet i viša škola za dobročinluk jer se to kod nas dobija rodjenjem.Ali kod nas je proces demokratije toliko odmakao da redom školujemo kadrove za fukarluk i šaljemo ih na specijalizaciju u inostranstvo,jer treba svakome pružiti šansu.Populacija tih ljudi se dugo godina bez pravog razloga skrivala ne znajući da smo mi spremni i na tu vrstu različitosti i sada ih svakodnevno možete vidjeti na našim ulicama,u kafićima,kako bez problema pripovjedaju svoje vrijednosti i veličine,vidite ih nasmijane i vesele,u skupocjenim automobilima,sa lažnim ženama,ljubavnicama,sponzorušama,sa full opremom,sa viškom tudje nego svoje kože i kose kako dobijaju šansu jer ovo je zemlja za sve.sAli,to neka budu njihove brige.Mi smo tu da im pomognemo kad im nešto fali.

 

Zapamtite,ovo je zemlja izazova i velikih mogućnosti.Zemlja koja vam uvijek pruža šansu da se takmičite.Da kažete.Da se dokažete i pokažete.Ali i da završite u parlamentu.Čak i na vlasti.

 

5,4,3,2,1...pljas,pljas...upravo ste izašli iz stanja hipnoze...

Ne bi trebalo da nešto osjećate...da vas nešto boli...jer...

 

Crna Gora.Domovina.Nas pazi.Da nam se što dobro ne desi.

 

http://www.youtube.com/watch?v=W3vLnxZGwNA%EF%BB%BF

Priznajem.Postali smo samo ovo iznad.Samo ovo iznad.Samo brojevi računa.Samo cifre u nizu koje se svakog dana mijenjaju.Samo dijelovi računaljke koja je rijetko kada u našim rukama.Samo.Je ključna riječ.

 

Čovjek je čovjeku žirant.Nikako prijatelj.Ili neki drug.To drug nije prošlo ni kao tekovina utopije soc-realizma.Nema više rođaka.Možda bolje kad dublje razmislim.Nema više dobre volje.Nema više želje.Zar postoji danas izraz koji podrazumijeva toplinu.A da nije žirant.Garant.Kum možda?Kako da ne...

 

Sve se pretvorilo u goli interes.Ko bi koga mogao zeznuti i za koju brojku.Zaboravljaju se momenti djetinjstva,možda divni.Ili manje divni.Gomila prebačene muke preko ledja u danima odrastanja.Zaboravlja se komad osmijeha,minut pažnje.Sati briga.Sve se ubaci u kazan.Razmisli se više puta.Okrene se više brojeva.Telefona.Ne računa.Na kraju se sve opet svede na taj isti račun.

 

Težina se ne mjeri vagom,nego konjima i kilovatima.Full opremom.Kožnom garniturom.Garniturama.Usluga je teška riječ.Mnogo košta danas.

 

Priznajem.Nikako da se uklopim.Nikada nijesam znao sa brojevima.Nikada neću znati ni sa ljudima.Očigledno.Prošle su 33 godine da bih shvatio da je to jedno te isto.Jedno te isto.DJ čovjek.DJ račun.Ne predstavljaš ni suvu šljivu ako u tamo nekoj centralnoj banci nijesi podoban za žiranta.

 

Vrtim u prazno.Ništa ne može da se promjeni.Ja sam samo sitna riba u ovom moru plavom.Nemam tu naviku da ćutim da se ne bih nekome zamjerio.Osim samom sebi.Vjerovatno negdje u dubini samo patim što moj račun nijesam znao da napunim.Through the years.Vjerovatno sam samo ljubomoran i zavidan.Samo ne umijem da se radujem tudjem uspjehu sa brojevima.Znanjem matematike.Možda samo moja vještina istezanja elastičnog obraza nije dobra.Samo.

 

Svakog dana dobijam na hiljade virtuelnih šamara.Na hiljade neuronoskih udaraca.Svakog dana.Desant na moje sive ćelije sve teže pada.Iako ga očekujem svakog dana.U svakom pogledu.Sve više nazadujem.Moja percepcija života je pogrešna.

 

33 godine.Previše vremena je prošlo.Previše vremena sam utrošio u prihvatanju realnosti.Moje znanje o životu je piece of shit.Veoma mali komad.Ni dupe da obrišeš sa njim.Ovo moje veliko.

 

Teško je suočiti se sa činjenicom da si gomila brojeva.

Još teže kad shvatiš da ispred sebe imaš minus.

Uvijek mi je tesko da pocnem.Nemam pojma zasto.Valjda nijesam dobar za bilo kakav pocetak.Nekako se ne snalazim.Ne biram valjda prave rijeci.Mozda zato sto ne biram rijeci.

Uglavnom.Nije lako.Kad nemas pocetak.Kako onda da dodjes do sredine?Nije dobro ni sto nema kraja.Svako bi trebao da voli svoje pocetke,ali ja...ja ih obozavam.Jer...ne znam zasto,kad sam vec tako tragican.A mozda i preterujem.Mozda ja imam dobar pocetak pocetka,soldinu sredinu pocetka i nepopravljivo los kraj pocetka.Mora da je to.Mirisem na promjenu,ponudim je na izvol'te,dam sve,posvetim se i onda se brzo procijeni da sam preozbiljno shvatio pocetak.Onda pocinje...pocetak kraja...

Ne vjerujem,ne mogu da vjerujem da su danas cure...necu,mislio sam da mogu,ali ne mogu...treba svakome pruziti sansu...ali ako se neko prepozna u banalnoj rimi,ako ga takne sumnjivi pokusaj,ma ako te takne silikonska gerila,sa cuftom u glavi umjesto mozga,pa mora biti da nesto sa tobom nije u redu...ili si prenormalna za sve standarde,osim moje...i onda dodjes do cinjenice da ste vi,prave,kao needle in haystack...unikatne,originali...teshko vas je pronaci,jos teze privoljeti,najlakse zavoljeti,najteze zadrzati,nekako se primjetite na kilometar,imate nesto...ili sam ja blesav,pa ste vi nenormalne,a ljubiteljice lika i djela nekoga Mileta,Raleta,Boleta,Saleta znaju znanje,koje ja ne umijem da provalim...
Ja bih da se drzim vas,ako mogu,moje drage...mislim jedne od vas,takve...misteriozne,duhovite,neodoljivo sarmantne,clever enough,more than enough,neke koja ce da me wrap around her finger,da budem just a little black spot,a ne king of pain...da me malo ljulja,pa da me preznoji,sad ste pomislili svasta...nijesam to ni pomislio...da me preznoji svojim ja,da me natjera da moju ususkanost i bezbriznost posvetim njoj...sve pjesme koje meni znace,sve glupe i manje glupe rijeci koje izgovorim i napisem da imaju smisla,jer kad je ona,ta neka,ti,kad si ti tu...pored,uz...takva kakva jesi,sve ima smisla...i nema...gluposti...sa plafona onda silazis ti...

Znam,lijepo pisem,ali je to tesko citati...znam,pocetak mi je katastrofa,jer ga nemam...zivim za novi,sa tobom...takvom...pravom...

Tumarajuci kroz pokusaje da se dodje do smislene prve recenice shvatio sam da je najbolje da ispishem ono shto mi se deshava sad.Sad.Necu vise da kratim rechenice jer je neko pomislio da to radim namjerno da bih dobio na ritmu.Ja ne znam shta sam poslednji put namjerno uradio.For The Record.

Ali zato napravim novi red da bi dobio na vaznosti.Cunning Indeed.E sad,jeste,frka je.Chak sam i Vericu zamolio da mi sastavi novi oglas,mada ni onaj proshli nije bio na nivou.Razocharala me opet,dobio sam jedan najobichniji lichne prirode,ali dobro,imala je frku oko rodjendana,pravila kolache.Sram je bilo.Ne znam zashto,ali bash mi je frka.Ne mogu da podrzhim teoriju da je mono bolje nego stereo.Ne mogu nikako.Jeste,ima mono svoje dobre strane,ali stereo je...Nekako pametnije...komplikovanije...dublje...impresivnije...intenzivnije...brze razmisljash..,posvetish se...imash malo vremena za sve...hrlish u susretU...

E sad,jesam li pokushavao da izbjegnem mono varijantu,jesam...greshan sam...trazeci stereo varijantu desile su mi se samo lijepe stvari,ako izuzmemo udaranje glavom u zid,virtuelno,flashback-ovi razni,toliko sam losh u trazhenju da sam u jednom trenutku pomislio da odustanem...i sad moram da kazhem javno da se to i deshava...nijesam mozhda uporan,nijesam pametna,nijesam igrach za velika djela,nijesam...

Novi red,suspense,drama,shta sad...nishta...priznajem da odustajem...mozhda sam u fazi too much...mozhda sam se precijenio,mozhda...kljuchna rijech...ovaj note nema misteriju,nema nishta prepametno,nema ni dio onoga shto sam ranije pisao,jer...jer sam flat,ravan,izmuchen,mazohista,suptilni,private life,nula prekrizhena,love life,nula za kraj godine...a od govana se pita ne pravi,dragi moji i drage moje...

Saw the world turning in my sheets and once again I cannot sleep.
Walk out the door and up the street; look at the stars beneath my feet.
Remember rights that I did wrong, so here I go.
Hello, hello. There is no place I cannot go.
My mind is muddy but my heart is heavy. Does it show?
I lose the track that loses me, so here I go.
And so I sent some men to fight, and one came back at dead of night.
Said he'd seen my enemy. Said he looked just like me,
So I set out to cut myself and here I go.
I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice.
Give me reason but don't give me choice.
'Cause I'll just make the same mistake again.
And maybe someday we will meet, and maybe talk and not just speak.
Don't buy the promises 'cause, there are no promises I keep.
And my reflection troubles me, so here I go.
I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice.
Give me reason but don't give me choice.
'Cause I'll just make the same mistake,
I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice.
Give me reason but don't give me choice.
'Cause I'll just make the same mistake again.
Saw the world turning in my sheets and once again I cannot sleep.
Walk out the door and up the street; look at the stars.
Look at the stars fall down.
And wonder where did I go wrong.

Auuuuuuu,Auuuuuuu...

Hvala na ukazanom povjerenju i utroshenom vremenu...

Prije svega.Prije nego shto pochnem,a pocheo sam.Nikada nijesam pisao neshto jer mi je neko neshto naruchio,pa se osjecam malo,ono,weird.I ne znam odakle da pochnem.A opet.Ne znam kako da zavrshim.

Ali kad bolje razmislim,nije to tako loshe.Jer mozda.Nije ni bitno.Nekada sve prihvatish na prvu loptu.Nekada ti dodje malo kasnije,nekada ti treba citava vjechnost.Nekada ti saznanje koje nosish u sebi putuje godinama,neces da ga prihvatis.Nemash pojma zashto.
Prvi put,dodjesh,upoznash.Ne vidish nishta,okrenesh glavu.Kopka te ipak neshto,pa se vratish,ali stidljivo.Kako si,sta radish,ne nije to nachin.Ma ne znam ja to,nikad mi nije ishlo,nijesam ja ni blizu.Nemam ja pojma.Neiskusan sam.Trese mi glas i znoje mi se dlanovi.Nijesam ravnodushan.I nijesam Dushan.Mada.Dushko.Lijepo bi mi stajalo.Lezalo.

Prolaze mi tako sati,dani,godine.U nedevrshenom osjecanju.Prolaze.Otkucaji i misli.Emocije.Mijenjaju se.Pogledi.Poneki dodir.Ubjedjivanje.Srecni i tuzni.Dijalog.Nekad i monolog.Nekada se zapitam jesam li pogrijeshio.Mozda sam trebao da budem uporan.Da budem bezobrazan.Mozda i da igram na kvarno.Jer.Sad mi ponekad fali.Ponekad.Opet lazem sebe.Nekada je to stalan osjecaj.Nego.Godine.Kao.Iskustvo.Kao.Brishesh neke stvari.Kao.Brzhe.Prolaze dani.A uvijek je tu,tako blizu,a uvijek tako nekako daleko.Sva ta pitanja,slini odgovori.Ubijedjivanja.Ali fali pogleda.Pa kad nijesam bio konkretan.Sta da se radi kad ne umijem da gledam u oci i slatko lazhem.Sta cu kad moje emocije mogu da pokazem samo kroz tok misli koji je u tom trenutku nesavrshen.Mozda sam.Neozbiljan.Moja glava izgleda neozbiljno.Mozda misli zvuche neozbiljno.Ja sam nesavrshen.Moje mane nijesu svakidashnje.Moje emocije nijesu svakidashnje.Majka.''Kriva''.E.Da.To je.Sve je chudno.Tako.Pozitivno chudno.Nachin na koji.Mozda hoda.Pricha.Gestikulira.Smije :).Sve je to nekako.Svoje.Njeno.Steta.Nije.Moje.

Ushuhskan u bezbrizhnost momenta.Volim sebe kad ovo napishem.Ushushkan.Ali nijesam bezbrizhan.Jer.Nikako da shvatim.Da se snadjem u njenom svijetu.Nekada sam siguran da znam.Nekada sam siguran da pojma nemam gdje sam.Nekada.Pomislim.Da sam tu.Ali sam uvijek svjestan da to nikada ne zavisi od mene.Nekada.Sam u stanju.Nekada.Protrnem.Nije to bash najljepshi osjecaj kada shvatate da vasha pozicija i nije bash najbolja.Ali mozhda nije ni najgora.Mozhda.Kljuchna rijech.Da sam bio ozbiljniji.Da sam bio.Ono shto nikada nijesam.I shto nikada necu biti.Mozhda.Moja sjetna,tako blizu,a tako daleko.Moja.Moja mozhda.Moja nikada.Ni mozhda.Moja.Volim.Uglavnom sve shto mi pruzha.Volim.Jer nije.Ista.Nego je.I vishe nego svoja.Ipak.Da sam ja neko.A nijesam.If I were a boy...

Mislim da nije lijepo odustati.Pogotovo kad to ne ide uz tvoje ja.Pogotovo kada tvoje JA postane ja.Nije lijepo odustati kada je tesko.Nije dobro odustati ni kada je lako.Jer najlakse je.Odustati.Trebalo bi pronaci pravu mjeru i odustajati na vrijeme.Na pravom mjestu.Sa pravim ljudima,zbog pravih ljudi.Sada svi ocekujete,barem ovi sto citaju,a nece vas biti puno da ja kazem da odustajem.I da navedem razloge.Vjerovatno mislite da sam suvise tragican i da bi mogli i razlozi da navedu mene.Moje sjutra,danas i juce je isto.Kao jaje,jajetu.Floskula.To sam ja.Klise.Fraza.Uguran u moje centimetre,opterecen granicama,pravilima,principima koje stalno gazim.Zgazicu ih opet.Samo ovog puta necu kaznjavati.Nemam vise pravo.Ovo srce je bilo sebicno,voljelo sebe vise nego druge i u ogledalu trazilo opravdanja.Ovo srce nije ni voljelo kako treba.Da jeste.Zar bi sve bilo ovako.Ovo srce je voljelo samo sebe i trazilo previse od drugih,ovo srce je izdalo sve.Sebe,one koje je mislilo da voli.Ovo srce je kupovalo alibi.Ovo srce je rezalo sebe da bi plakalo.Ovo srce nije nikada bilo pravo.Ovo srce je izgubilo sve bitke.Ovo srce je moje.Ovo srce.Ova dusa ne zna za veliku pobjedu,ovakvu dusu je najlakse gledati sa strane.Ovu dusu je lako procitati.Ova dusa je trazila razloge.Ova dusa je mogla da pruzi.Ova dusa nije htjela.Ova dusa je moja.Ovaj um je tezak.Ovaj um je previse mracan,ovaj um je stetan.Ovom umu ne treba zdrava sredina.Ovom umu ne treba okolina.Ovaj um je moj.Ovo tijelo.Moje.
Pravila,principi,norme.Sve sto je bilo kao moje,nije vise.Sve je kremirano,pepeo je rasut.Pomijesan.Promijesan.Prah.Nestao.Sve sto sam dosada kao bio je samo bila losa parodija zivota.Mislo sam da je moje.Moje.Jeste.Toliko je moje da nikada nijesam primjetio odvratnu,sebicnu stranu.Mojeg.Moje vise ne postoji.Ja.Je smijesno.Ulupano kao jaje za praznik.Za oci.Stipa moje ja.Grize.Sve oko mene.Moje.
Neko pametan,jako,pametan,rekao je da se raduje novim pocecima.I kupio me.Za sva vremena,pricom o poljupcima,jutrima.Lako me kupiti.Jer se bojim.Jer sam svjestan.Da sam mali.Tako daleko od svega,nigdje blizu.Moje noci su kratke.Dugi dani.Moji statusi su usamljeni.Dugi.Napadni.Ocekivajuci.Pateticni.Single.Pretrpani.Moj zivot je mono.Samo je moja muzika stereo.Moja...nema vise...
Nema vise...tacaka...nema...ni...pitanja...odgovora...nema pravila...izvinjavam se svim mojim ljubavima...lose sam vas volio...sebicno,bez karaktera,stila...moja udvaranja su helpless,moj stav clueless,moji snovi pointless...moje slike paintless...jedino smijem da kazem,sve ste vi bile gorgeous.To moje ja koje je prepoznalo vas cu da ostavim,ostalo je sve vec otislo.
Sve je tu,sve pise,izbrisao sam se u nadi da cu se probuditi bez floskula,klisea,fraza,prikaza,sema,gluvih tonova.Izvinjavam se slatkim ranama na srcu,svim poljupcima,zamsiljenim,uzdasima,odglumljenim,izdasima,ocekivanim.Izvinjavam se sebi,vama.
Nocas odustajem od sebe.Onog najveceg dijela.
Od ovog trenutka je sve moguce,od ovog trenutka sam izbrisan.
Gone.

Poljubi je dok spava,nije patetika...namjerno sam poceo ovako,jer dobro prepisujem,moj indigo je najplavlji,sjajno gledam kroz tudje zivote,tesko mijenjam svoj.Upijam tudje greske,ispravljam krive drine,za dz,pravim deltu na kraju moje rijeke.Neko ce reci da je ovo prepotentan pocetak,mislim da nije,samo je iskren.Kad treba da se ostane sam i napise tok misli,onda sve mogu.Teorija,jeeeeee.Praksa,neeeeee.Dajem svima sansu,tesko je dobijam,tezak sam kao crna zemlja,rece neko davno.Ne bas toliko davno da bi mnogo pogrijesio.Ali jeste,pogrijesiLA.Od sarkazma zivim,ironijom se hranim kad nema nista drugo na meniju,najvise volim da opletem po sebi,mozda jer sebe ne cijenim previse,mozda jer sam suvise realan,mozda jer jednostavno imam izgovor da mogu da prebiram bez stida po tudjim zivotima.A mozda samo previse pricam.Mozda.Mislim da je to kljucna rijec danas.Mozda sam nesiguran,pa bjezim,mozda nesto previse zelim,pa mi se ne desava,mozda sam hiperaktivan,pa mi mnoge stvari brzo dosade,a neki ljudi nikada,jer uvijek imaju nesto novo da ponude.Rekao sam ljudi.Jao.Sorry.Greska.Na prstima jedne ruke se mogu izbrojati,a ja nemam sest na jednoj ruci,mada mozda izgledam tako.Mislio sam zene.Neke zene ne dosade nikada,znao ih tri dana,mjesec,godinu,dvije,deset.Svi moji punti kad se zbroje sve dodje na tvoje.Njihovo.Kupuju me svakog dana.Sram ih bilo.Eto.Imam disproporciju ponudjenih i dobijenih emocija.Imam urokljive oci i brzu glavu,lako me kupiti,kvalitetom.Sram me bilo.

Ne znam da osvajam,smotan sam,ne znam da se udvaram,ne mogu da gledam nepoznatoj zeni ravno u oci,sramota me,kod mene to traje,jbg,trebao sam da se rodim prije 50 godina.Ups,nije to dobra ideja,onda se ne bih sreo sa svim mojim zenama.Mojim?Izvinjavam se.Nijednu moju nijesam imao.Jednostavno.Eto tako.Pitate se kako su onda moje.Pa lijepo.Dao sam to sto sam mogao.Pokusao,trudio se.Nijesam uspio.Jednostavno.Najbezbolnije rjesenje je da sam pucao previsoko,iznad svoje glave.Istina je to.Mozes da volis samo onoga za koga smatras da je bolji od tebe.Sve ostalo bi bilo samo puko sazaljenje,je li tako.Jeste.Ko su onda moje zene,one bas moje,moje.Pa samo one koje su me iskreno voljele.Prije.A kasnije ja njih.Kad ne volim,oprosticete mi,treba mi malo da zavolim,one koje mene vole.Valjda je to ok.Treba mi malo.Sta cu.Valjda je to negdje zapisano.Sigurno.Ali kako ja da vjerujem u tako nesto,kad nijesam sujevjeran.A mozda bi trebao da budem.Suvise mi se puta ponovilo.X na N.Dobro.Pretjerao sam.Nijesam bash tako zaljubljive prirode.Nijesam imao kad.Jer kad ne dodjes do necega,onda je normalno da razmisljas,gdje,kako i zbog cega si kao pogrijesio.Nijesi nigdje ali to je tako.Mora.Tako.Najbolje je kad shvatis na vrijeme.Onda se das bezuslovno.Znas.To je to.Ne mrdas nigdje.Dobro je dok te drzi.Znas da si ziv.Pa dok traje.Traje.

Onda shvatis da nesto sa suncevim sistemom nije u redu.Zar ne bi sve trebalo da se vrti oko tebe :P.I nece.Vjeruj mi.Bolje je da se ti vrtis.Suptilno.Budi marioneta.Nema veze.Zasluzile su.
Kao poruku svim bivsim i buducim...mojim...i onim drugim mojim...i ovim i onim...sinoc su nastala tri reda...svaka rijec je iskocila iz mene,sasvim spontano,dok sam se vracao kuci sa posla i slusao muziku...moze i to...kod mene...ja sam fin,stvarno...jedna od mojih je dobila tu poruku,onako jedan na jedan...morao je neko biti povlascen...sta cu...nije ljubav krtola,pa da se guli...vi,ostale...samo da znate...ovo je za vas,malo manje nego za nju...a little,a few...bojao sam se da cu ovo zaboraviti,pa neka ga ovdje,mozda neko izvuce pouke,mozda se pronadje u svemu...ovo je zbog mene,zbog vas...ovo sam ja Letter by Letter...

Falish...U shetnji...Uz kokice...Film...Muziku...Za dodire...Shaputanja...Cheskanje...U punoj kadi...U pjeni...Uz nebo...Vjetar...Na terasi...U krevetu...Za poljubac...Ispod posteljine...Za sladji san...Dobro jutro...Dobar dan...Impresivno falish...Intenzivno te ♥ ...

p.s.e zaboravio sam,samo da znate,kcerka,za sve ove buduce,zvace se Nora...oko toga ne bih da pregovaram,a za sve ostalo sam spreman na kompromise...velike...

Sa plafona silazi težina.Nestaje vazduha.Sirova tuga u grkljanu.Bez riječi u glavi.Bez slova u ustima.Prašina na očnim kapcima.Neizmjerna želja još jednom vodi u propast.Mrak i tama tjeraju te da glavu koristiš kao mašinu za veš.Centripetalna.Centrifugalna.Sila.Ne moli.Protiv glave se ne može.Čak ni novim danom.Komadom sna.Glava zna.Glava može.Da uništi najbolje.Da upregne najgore.Da naleti.Na zid.

 

Moja glava.Obožava zidove.Moja glava polomi svaki šteker u zgradi.Svaki znak na putu.Moja glava.Više nije.Moja.Nju raznose gluposti.Moje.Nju navode.Gluposti tudje.Moja glava.Ima i previše rupa.Kroz nju se šetaju demoni strasti.Uzvišeni andjeli emocija.Moja glava je na užasnoj promaji.Dokolice.Kolotečine.Mulja.Smrada.Uzdaha.Moja glava ne prepoznaje jao.Moja glava je navikla na njega.Moja glava bi vjerovatno voljela da je tudja.Moja glava.Nikad ludja.

 

U ovom mraku moje glave teško je pronaći smisao.U ovom mraku.Teško je pronaći fitilj.Ovom mraku moja tamna glava savršeno godi.Moj mrak i moja glava su u vezi.Savršenoj.Ovom mraku smeta svijetlo monitora.Mojoj glavi ne smeta.Moj mrak,moja tama i moja glava povezuju moje prste sa mojim glupostima.

 

A tek moje gluposti.Veseli momci.Jedan pijan koliko je glup.Drugi glup sam od sebe.Treći glup zbog ove dvojice.A četvrti.Glupan zbog svih ostalih.Kad se oni samo spuste sa plafona.U mojoj tami.Pritisnuti mojim mrakom.Kad crno poteče iz moje glave.Kao tinta.I krenu da se redjaju slike.Glup se glupom raduje.Slike postaju ljepše.Snažnije.Crna.I malo bijele.Od mnogo bijele.Ostane mnogo crne.Gluposti se namjeste.Dogovore se.Počnu da heklaju i sanjaju.I krene stvaranje najveće moguće gluposti.

 

I sve tako do nove.Gluposti.

 

Moje gluposti su česte.Moje gluposti ne treba ni slušati.Ne treba ih ni pokušati izmjeriti.Mojim glupostima doći će kraj.Tek na kraju.

Nikad neces odrasti,mali veseljace.Iako,kad bolje razmislim,nijesi mali.Veseljak jesi,ali uvijek u pokusaju.Duhovit uz rok trajanja.Uz rok trajanja na sve.Bez uzmicanja,nikada spreman da se zaustavis,bez problema gazis sebe,praveci alibi za otkrivanje mracnih tajni drugih.Suptilan kao JK u Rodicu ti sina,pod svEtlima(ukrao sam foru,priznajem) kazina. Istina te ne boli jer je imas i previse saopstene,prepricane.Treba ti odati priznanje za to,kao i za sve neuspjele pokusaje ostvarivanja svojih snova.Vjerovatno bi bio nosilac vise spomenica,da se dijele za pokusaje,neuspjele.Vec vidim kako ti lijepo stoje ta priznanja.Ne mogu u tvoju sobu se smjestiti koliko ih ima.Iako je soba uvijek prazna.Pa i kad si ti u njoj.Tad je nekako,prevelika,presiroka,preduboka.Iako su u njoj i tvoj alter ego,gomile nadanja,stradanja,romanticni masakri,pateticne tragedije,emotivni tobogani.Iako si sa sobom,uvijek si sam.Znam da se neces promijeniti,da ces i dalje pokusavati,opet uzaludno,spreman da poklonis sebe bezuslovno,bez reversa.Ali,malo,samo malo,samo korak napravi i otvori makar prozor i pruzi nekome sansu da se popenje do 32.sprata tvog wanna be zivota,pruzi sansu sebi prije svega,zazmuri na oba oka i pusti da se taj neko usunja kroz taj jedan jedini otvoreni prózor,pa makar bio i onaj od kupatila.Daj sansu sebi,jos nekoliko sansi,dopusti se nekom,bez obzira na taj jedan san,na san o osmjehu,danu,noci,dodiru,sjaju u ocima,mokroj kosi,vlaznim usnama,pametnim rijecima,setnji.San je san,mali veseljace,get it,tupane.San koji srecan sanjas sam.San means sam.Ukapiraj.Tebi treba neko.Ne glumi ludilo.Budi always available.Ready,willing and able.Lijepo zvuci.Kad izgovara neko ko ce procitati.Kad ti citas,kao da ne vjerujes u to,lazes sebe,pa ostale.Istina je,ipak.With you I ll never be alone.Dreaming my Dreams.

U pravu su.Imaš svoje ja.Drsko ga se držiš.Upetljaš svoje snove i nade.Raspleteš grizu savjesti.Dva klot,tri frket.Uneseš sve dugine boje.Od crne napraviš bijelu.Siva.Ne postoji.
Pometeš grijehe prošlosti.Zakuvaš idilu.Vjerno se ušuškaš.Najbolje je kad se ušuškaš sam.Prija.Godi.Vaspostaviš sistem.Pravila igre.Mijenjaš ih.Po potrebi.Upravljaš sobom.Iz svoje glave.Koristis tudje.Znaš sve.

A onda ne znaš ništa.Lijepo je.Ne priznati.Da.Da odjednom nijesi svoj.Kornjača skida oklop.Lenjivac visi.Komfor.Nema ga.Ne želiš.Ne osjećaš.Ono svoje.Ja.Malo se boriš.A Little.Tek da pokažeš.Sebi.Da se poštuješ.Nimalo.Jer ko zeli.Moze.Biti.Sam.
Niko.

Pogotovo kad ima tebe,a samim tim i potpuno drugo stanje svijesti,komplikovano,teško za razotkriti,ali kome se to radi kad je uzbudljivo,impresivno,nerazumljivo,hiperemotivno,intenzivno,prepametno,začudjujuće,šašavo,kompletno,potpuno sumanuto,zrelo za analize,neophodno,realno,pretočeno u lagodne snove,slatka budjenja,zalaske,svitanja,naučnu fantastiku,lutanja,šetnje,korake,držanja za bubrege,ruke,zagrljaje,ovlaš poljupce i gestikulicije,priče,pjesme,šaputanja,obalu i more.

Sve.

Hoću da kažem.
Nijesam,niti ću uspjeti.
Jer,nemam način da skupim hrabrosti da priznam to.
U are...sea...if I am the shoreline...

Uporno tragajuci za smislom,izgubis sebe uglavnom,hiljadu zasto i zato ti se nude na tacni,a i kada odaberes nijesi siguran da si napravio izbor zeljan nastavka,svega...epizode,serijala,zivota,na prvom mjestu...
Moralne velicine su spremne da procjene sve tvoje rijeci,kriticari mucnine,vedrog duha i diskutabilne spoljasnosti oponasaju zivot voajerski prekopavajuci pustos iza tudje kljucaonice.Miting ceremonijal majstori ubrizgavaju u sebe novu dozu entuzijazma u susret velikom narodnom veselju.Jos jednom.U nizu.Sarene laze ulaze u multikolor kutije spremne da se zrtvuju za vise ciljeve.Narod lize.Laze.Tupan i glupan se raduju Suncu.Univerzitetski profesor se sprema za odbranu doktorata uz pecenicu,prepecenicu i postpecenicu.Drugari sa gerijatrije se unaprijed raduju besplatnom unosu kalorija i ugljenohidrata.Stvari bitne i vazne okrecu ledja malim ljudima,zeljnim paznje,podrske.Leptir je spreman.Magnovenje ulicnih dusebriznika,sreca psa lutalice.Luda glava rotira se za prvom proljecnom suknjom.Mini.Drugovi okrecu glave,prijatelji ledja.Kad se najmanje nadas,haiku ti najbolje pristaje.Kad ne mozes da zaspes,pridruzi mu se.Snu.
Kad volis,bas te briga.Nije ti bitno sto postoji mala crna tacka na Suncu,sto je mali covjek,mali,a univerzitetski profesor glavat i sa diplomom i bez nje.Sto je njegovom mozgu komforno i pored viska drugara sa gerijatrije.Briga te,ma bas te briga i za sarene laze,lude glave,ceremonijal majstore svakodnevnice,dusebriznike,kriticare,malodusne,visokoumne,wanna be pametne,panicne,mocne,visoke,tanke,sisate,prcaste,bas te briga za SEKU,bata,druga iz djetinjstva,kvarta.Volis.Nasmijana Lica.Volis.A onda cekas.Da dodje po tebe.Uhvati te za ruku,povuce u cosak,poljubi te pred svima.Svicima,komarcima,musicama,pred gomilom mraka.Cekas.Da te dotakne.Da protrnes.Znam.Rekao je to neko i prije mene.Ne bez razloga i nije bez razloga sto to ponavljam.Jer kad protrnes.Zmarci.Svici i komarci.Gomila mraka.Nebitno.Sve.
Wall-E.Sh.Nju.

E,morao sam neshto da napishem u vezi ovog datuma.Poshto ne mozhe da stane na statusu ja cu ovdje da napisem par :p rijechi o pomenutom famoznom prazniku.Znam da se nece svidjeti ni zenama ni muskarcima,pa ako neko zeli moze da komentarise,ja cu se truditi da ne odgovaram...

Drage dame,ne dozvolite da vam 8.mart postane idealna varijanta za muskarce da otkupe svoje grijehove.Osmog marta su navodno svi srecni,a mislim da gluma,izrazi odusevljenja i radosti jednostavno toga dana dostizu gigantske razmjere,vrijedne Oskara za najbolje glavne i sporedne uloge...O scenariju i reziji da ne pricam...zashto bi neko parfemom,ruzom ili karanfilom uspio da opravda sve gluposti koje vam radi tokom godina,mjeseci,dana,sati,minuta...je li postoji toliko vrijedan parfem,cvijet,bombonjera koja ce vam kupiti sve ono vrijeme kada ste razmisljali o njemu kao gadu,mangupu,kurvaru,prevarantu,lazovu...je li dovoljno da se pojavi,dobro upakovan i da vam slozi pricu kako je vas voljeti najljepsi osjecaj na svijetu...ocigledno jeste...budite frajeri,stavite ga na muke,odustanite od miomirisa na danasnji dan,propustite sve zakazene ruckove i vecere u vasu cast i probudite se 9.marta...pristanite na cinjenicu da vas nije promijenio jedan dan u zivotu,obichno jako lazhan...dan kada su sretne i sestre i majke,ljubavnice,zene,druge djevojke,trece djevojke,sve moguce simpatije,uciteljice,medicinske sestre...na dan kada svi ocekuju nesto,vi ne ocekujte nista,jer svakog dana zasluzujete nesto,veliki komad ljubavi...neko ga i dobije,vecina ne...
Muskarci,budite frajeri,nemojte da i danas kupujete slobodu,termin za fudbal,pijancenja,varanja,sa kitom cvijeca...nijesu to one zasluzile...budite ono sto ste svakog dana u godini,budite svoji,mangupi,frajeri,pa ko sto ponese...dajte im priliku da vam se raduju kao i svakog dana,da vas vole jer ste to sto jeste,a ne dobro upakovan poklon sa ceduljicom u kojoj pishe sve a ne pishe nista...udvarajte se svakog dana,ne samo danas,budite romanticni i u petak uvece i u ponedjeljak ujutro...poljubite je dok spava...neka ne zna koliko je volite,ne trudite se da joj to pokazete,jer,to su zene...intuicija je cudo,a one zasluzuju da im dopustimo da se vode instinktom,a ne komadima...nakita,mirisljave vodice,namjestaja...

Osmog marta,nemojte da varate,ako nekoga iskreno volite,dovoljno je da to glasno izgovorite,da vam ne zadrhti glas...ako ne volite,pustite da prodje,ne zamajavajte...niko nije zasluzio da dobije veliko nishta zapakovano u sjajnom celofanu...
Takvu uslugu niko nije zasluzio...neke zene pogotovo...

Ponekad se zapitaš,kuda,gdje,why,da li sve gluposti koje napraviš imaju neki smisao,da li su podstanari u tvom životu,paraziti kojih pokušavaš da se otarasiš ili jednostavno sastavni dio onoga što si ti ustvari.
Da li silni pokušaji da promjeniš sebe jednostavno predstavljaju samo to,još jedan pokušaj.Sav trud koji uložiš pada u provaliju,sve ono što imaš urušavaš svjesno,opet pokušajima.Neuspješnim.Sve ono što poželiš je tako,so close no matter how far,a opet,ne umiješ,ne možeš,ne znaš da ga prihvatiš,zagrliš,pomaziš,učiniš svojim.
I.Ništa.Sad but True.Uvijek pronadješ način da razočaraš,da baciš sjenku sumnje,da...Nevermind,shvatili ste.Lako je nabrajati,teško je zapamtiti,još teže popisati.Najteže živjeti.Ako ne uspiješ,pokušaš makar da izudaraš sopstvenu savjest.To je džak koji uzvraća udarce,ima efektan lijevi kroše,a zube ti redovno premješta impresivnim aperkatom.Savjest.Funny word,isn't it.
Pokušaj,još zabavnija riječ.U svim tim pokušajima,izgubiš smisao,tražiš da bi pronašao,a ne shvatiš da neko traži tebe.Ali,ti ne vidiš,zaslijepljen svijetlom koje sebično pratiš,svijetlom koje nije na kraju tunela.Nije ni iza duge,nije iza ćoška,nije ni u parku gdje bi rado šetao,ali nemaš sa kim,nije ni u sobi,na ulici,muka je kad pomisliš da je na poslu.Svijetlost te vodi,a nemaš pojma gdje,uzdaš se,nadaš,razmišljaš o tome da ne bi bilo ispred tebe da ono samo ne zna gdje.A možda i ne zna.Nemaš pojma jer si vodjen,jer nemaš snage da budeš ispred.Nažalost.
Kažu da je patetično biti romantičan i sanjati,pogotovo danas,a ja ne sanjam,ne pamtim,osim kada otvorim oči.Tada mi proradi,sve to što se vjerovatno kupilo u meni dok su oči bile zatvorene izadje na površinu.I trudim se da ih što manje držim otvorene jer,čudno je to.Čudno.Toliko toga lijepog vidim ispred sebe dok ne protrljam oči.Krmeljave.Lica,usne,oči,čak i dodire.Vidim sve to,dok se ne osvjestim,onda opet vidim,ali ne osjećam,a želio bih.
Da znam da igram fudbal,bio bih fudbaler,da znam da šutiram na koš,pa košarkaš,lijepo bi bilo da znam da pjevam i sviram,ali.Kažu da je dobro kad znaš sa riječima,kad imaš dobru rečenicu.Problem je kad si blizu mnogim stvarima,problem je kad si prosječan,problem je kad si tu,a nijesi,kad voliš sve,a ne voliš nikoga,pogotovo sebe.Problem je kad si odličan u pravljenju grešaka.Kažu da je dobro kad znaš sa riječima,kad imaš dobru rečenicu.Loše je kad odgovor znaš kad ostaneš sam.Loše je kad o sebi govoriš u trećem licu.Loše je kad mnogo voliš.Koga?Loše je.Kad od drugih zavisiš,kad ne možeš da pobijediš sebe.Ne možeš.Mixing light into gray.
It is slippery when wet,a nemaš ABS,ne znaš gdje je kočnica,a gdje gas,kad znaš gdje je ručna,a ne želiš,ne možeš,ne osjećaš potrebu da je povučeš.Life Wasted.
Nije dobro kad o sebi pričaš u trećem licu.Definitivno.Mada.Bolje zvuči.

Thank U.

http://www.youtube.com/watch?v=ntm1YfehK7U