Vlado Wall-E Perović

          U djetinjstvu nijesam imao priliku da se igram sa drugarima iz kvarta ''partizana i Njemaca''. Nijesmo nikako mogli da se dogovorimo ko će biti ''Švabo'', a nijesmo imali problema da npr. budemo Indijanci. Vjerujem da su za to krivi ''otpisani'' Prle i Tihi koji su uvijek bili na strani pobjednika. Nekada su i reditelji grandioznih projekata poput ''Sutjeske'' i ''Neretve'' imali problema pri snimanju filmova, jer je mali broj statista pristajao na ulogu okupatora. O tome svjedoči i pjesma ''Zabranjenog Pušenja'' i stihovi ''glavni glumci bi htjeli da su na pravoj strani, ja da budem Švabo, a oni partizani''. Problem je po pravilu rješavan instrukcijama sa vrha.

          Vrijeme ide, okolnosti se mijenjaju, gastarbajteri su donijeli novi talas informacija o Njemcima, pogotovo treneri sa ovih prostora Čajkovski i Zebec, tako da vjerujem da ovdašnji fudbalski talenti ne bi imali ništa protiv da se nađu u dresu Bajerna iz Minhena. Tim iz Bavarske četvorostruki je prvak Evrope, prošlogodišnji je finalista Lige Šampiona i na korak da zasijeni većinu fudbalskih velikana. Izgradnjom Alianz Arene koja sa 70 hiljada sjedišta omogućava komfor gledaocima i fenomenalan prihod Bajernu, napravljen je korak više u odnosu na rivale. Bajern je poslednjih devet od deset sezona završavao sa profitom, a kako i ne bi kada samo parking mjesto, jedno od skoro 10 hiljada u danima kad se ne igra meč vrijedi 5 eura po satu. Od važnosti utakmice varira i cijena parking pozicije u danima kada Bajern nastupa na Areni, pa je 15 eura za automobil na parkingu minimalni trošak za navijače. Uprkos svemu, tribine su uvijek pune.

          82% dionica je u vlasništvu kluba, koji je dozvolio da im se pomogne sa po 9% od strane giganata kao što su Audi i Adidas. Svoj dio Adidas je 2002. platio 77 miliona eura. Zašto su ove brojke bitne? Bajern nije najbogatiji klub na svijetu, ali u ovom trenutku je najstabilniji, što manifestuju na svakom koraku. Bajern ne uzima igrače na pozajmicu, većina fudbalera iz Njemačke ima samo jedan cilj u životu, a to je kontakt sa dresom ove ekipe, pa su tako bez mnogo napora dovođeni i Mateus, Efenberg, Šol i Balak. Nema internacionalca koji ne želi da igra u Bajernu, ako se u bilo kom trenutku nađe u Njemačkoj, pa su tako i Elber i Pizaro, ali i Salihamidžić rado napuštali klubove da bi došli u Minhen.

          Bajern se dokazao i kao klub sa srcem i dušom, dovođenjem Aleksandera Ciklera, kojeg su preplatili da bi spasili od bankrota Dinamo iz Dresdena. Ili pozajmicom od 2 miliona eura Borusiji iz Dortmunda kojom je ovaj klub izbjegao alarmantno stanje stečaja. Zato neka vas ne čudi dolazak Pepa Gvardiole. Bajern na taj način želi da izađe iz globalne sijenke Reala i Barse i engleskih premijerligaša, da bez obzira na 22 titule šampiona Bundeslige konačno napravi niz koji može da se metaforično nazove dominacijom. Kajzerslautern, Štutgart, Verder, Dortmund, Volfsburg, nalazili su način da se obračunaju sa Bavarcima u šampionatu dok su se oni fokusirali na evropske trofeje. Gvardiola ima zadatak da sve to objedini.

          Neko će reći, to su slatke muke, Bajern je već sada 15 bodova ispred rivala u Bundesligi i u četvrtfinalu Lige Šampiona. Kad se malo zagrebe lako je shvatiti zašto su u Minhenu ipak nezadovoljn. I u takvoj sezoni, desili su im se neugodni porazi od Bate Borisova ili Arsenala u revanšu kada su strepili do poslednjeg trenutka iako su imali očigledno bezbrižnih 3:1 iz Londona. Sa elitnim njemačkim reprezentativcima, zvijezdama svjetskog fudbala kakvi su Roben i Riberi i budžetom za transfere od oko 200 miliona eura, koji Bajern sebi može da priušti, zaboravite na Siti, Pari Sen Žermen i bogate arapske šeike. Dolazi era Bajerna.